Odlomak iz uvodnog dijela knjige Zoje Borisove „Priprema za harmoničan porođaj. Porođaj je jedinstvena pesma za svaku ženu”

Duhovna babica na porođaju se uključuje u snažne energetske tokove koji prate proces porođaja. Bez osjećaja porođajnog toka, ne bih mogla da se porodim, da vidim šta treba da se uradi u ovom trenutku. Stoga često meditiram o osjećaju porođajnog toka, a jednog dana kada sam to radila mnogo, sanjala sam da se porađam u bolnici. 

Svoje porođajne stezaljke u snu možete vrlo efikasno razraditi, jer je stanje u snu blisko stanju tokom porođaja – ovo je granično stanje između stvarnosti i onostranog. Često žena tokom porođaja zaspi na minut između pokušaja... Pored fizičkog efekta odlaska na spavanje tokom porođaja, tu je, naravno, i njegova energetska komponenta, ali i duhovna. Energetski, odlazak na spavanje omogućava oslobađanje tokova uključenih u druga područja, stisnutih u poroku moralnih principa. Ovi tokovi, koje je žena potisnula radi njenog priznanja u društvu, imaju ogromnu moć. Njihova kolosalna energija je vekovima zloupotrebljena, porobljena društvenim strukturama, a kao rezultat toga, bol tokom porođaja za mnoge žene u modernoj kulturi. Porođaj omogućava ženi (a ujedno, inače, muškarcu koji je voli, ako govorimo o uticaju ženskih erotskih energija tokom porođaja) da oslobodi energetske tokove kako bi ih u potpunosti uključila u realizaciju sopstvenih potencijala. 

Sanjala sam da se to dešava među doktorima, jer porođajem kod kuće, istražujući temu prirodnog porođaja i aspekt sirove hrane u smislu najprirodnijeg porođaja, pomažem babicama koje nemaju takvu mogućnost i rade u porodilište, doprinosim svom ciglu zajedničkom poslu. U snu se moja aktivnost simbolično očitovala u činjenici da mi je na početku porođaja medicinsko osoblje naredilo da idem mijesiti tijesto – možete misliti koliko to možda nije do toga na vlastitom porođaju, ali ja rado složio se, samo svjesno održavajući osjećaj radosti zarad dobrog porođaja. U snu sam pomislio: „Uprkos činjenici da ne jedem kuvanu hranu, rado ću kuvati za druge, jer je osnova ishrane sirovom hranom radost i prihvatanje različitih aspekata svesti, i osnova dobrog rođenje je radost i prihvatanje nečije prirode.” Takođe, uprkos činjenici da ne rađam u porodilištu i ne podržavam sistem akušerstva koji sada postoji u porodilištima, bila bih veoma srećna kada bi posao koji duhovne babice rade širom sveta nekako pomogao pomeriti se sa mrtvih tačaka gledišta zvanične medicine. Što će manje međusobnog nerazumijevanja, sporova, konflikata biti povezano s akušerskom skrbi, što će više duh istraživanja, prihvaćanja i suradnje prevladavati nad rigidnošću, inertnošću, dogmatizmom, to ćemo manje viđati slučajeve teških porođaja u našoj praksi. Na kraju krajeva, porodilje su vrlo osjetljiva bića, hvataju uobičajene mentalne stavove i nisu zaštićene od vibracija strahova onih oko sebe koji ih mogu uštipnuti na porođaju. 

Uslovljena u snu situacijom da ću morati da se porodim u zidovima bolnice, postavila sam sebi cilj da me ova činjenica ne ometa, već da se fokusiram na procese koji se odvijaju u mom telu, uprkos svim vrstama vanjske prepreke. U svojoj pažnji nisam pridavao značaj ni mišljenju doktora, ni njihovoj rutini i stereotipima. U nekom trenutku sam shvatila da postojim samo ja i moje ženske energije, koje mi govore o mojoj jedinstvenoj i neponovljivoj životnoj liniji i o mojim blistavim, magičnim željama – iracionalnim, nikome osim meni poznatim – ali upravo takvim, otkrivajući koje, Mogu lako i prirodno plivati ​​duž valova generičkog potoka. Osjećao sam se kao da moja ženska moć teče s jedne strane potoka – iz samog izvora života. Moj strah od bola i neizvjesnost da li sam sposoban za egocentrično i beskompromisno ponašanje u odlučujućoj situaciji – ovo je na periferiji, uz obale rijeke – bili su prisutni negdje daleko, daleko i osjećali su se kao zone svijesti u koje Bolje da ne “izletim”. Osim toga, postojao je i treći – ovo je otkrivanje mog potencijala, transformacija ženske energije – ovo je već s druge strane potoka – sa strane mora, ili čak okeana života – koji je obećavao okean, ta nagrada i spoznaja, u koju svakako i zasluženo uranjam nakon neprekidnog boravka u toku ženskih generičkih pulsacija. U snu nisam skrenuo svoju dragocenu pažnju na naloge lekara, nisam došao u sukob sa njima, već naprotiv, pokazao sam svoj kreativni potencijal do maksimuma u ovoj situaciji. Zaista, za razotkrivanje ženskih energija potrebna je upravo stalna kreativna interakcija sa okolnim prostorom, stvaranje, pretvaranje bilo koje situacije u snagu, pretvaranje bilo koje kontradikcije kao odgovor na pitanje, ispoljavanje nemanifestovanog, rođenje nerođenog, razjašnjenje tame, vaskrsenje uništenog... Bilo je važno beskompromisno, egoistično usredsrediti se na sopstvene senzacije, shvatila sam da me niko osim mene neće izvući na porođaju. I samo prilagođavanjem svoje svijesti mogu se zaštititi od vanzemaljskog uplitanja.    Sjećam se kako se u tom trenutku u mom snu uključio osjećaj porođajnog toka, a sa njim i moja intuicija, koja pomaže da se taj osjećaj održi i da ne radim previše, ne potrese posudu mog tijela koja je preplavila energijom. Talasi porođajnog toka počeli su da usmjeravaju moje tijelo u plesu, u kružnim pokretima, bili su toliko snažni da sam ih i nakon buđenja osjećala cijeli dan. Vođen tim talasima, počeo sam u snu da radim samo ono što je pojačavalo te senzacije, na primer, za sebe sam položio dva pokrivača na pod: „Striktno do kardinalnih tačaka, samo ovako, a nikako drugačije!“ – Osetila sam u snu, pronašla zaštitne simbolične amajlije, počela da pevam. I sve je to pokrenulo i ojačalo u meni osjećaj porođajnog toka – snažne vibracije koje prolaze kroz tijelo i tjeraju me da se krećem i plešem. Vjerovatno, u stvarnosti, ne bih mogla biti toliko uronjena u osjećaj porođajnog toka, ali mi se ipak naježi stomak kada se sjetim vibracija koje sam iskusio tokom ronjenja. Kada sam se probudila, nagomilao se osjećaj protoka kroz matericu i vodio me cijeli dan. Uprkos bolničkom okruženju, to je bio nevjerovatan san, jer sam se u njemu osnažila, prihvatila odgovornost za svoje postupke, proradila i shvatila strah od boravka u bolnici na porođaju. Otpustio sam energiju rodnog toka u snu, uklonio stezaljke rođene iz straha. Prije toga sam uvijek imala određeni strah od porodilišta, što me je zapravo nagnalo da rodim dijete kod kuće, a onda da pomažem drugim ženama u tome. Znala sam da nemam dovoljno egocentrizma da branim svoje interese i prirodnost procesa u porodilištu. Stoga sam se u srcu poklonio pred snagom duha žena koje su uspjele dobro da rode u zvaničnim zidovima porodilišta – da se otrgnu od vanjskog svijeta i fokusiraju na svečani događaj, blokirajući galamu i bezličan pristup sa svetošću ovog događaja. Prilikom porođaja u porodilištu, nije svako u stanju da u svojim kreativnim energijama rastvori agresivno mešanje u lični prostor. Nije slučajno da žena ima moćne društvene vještine koje joj omogućavaju da sa sigurnošću komunicira u timu, a da pritom ne gubi dodir sa svojom duhovnom prirodom. Ova sposobnost joj je neophodna da bi dobro rodila. Zaštićena je „egocentričnosti“, koja u ženi po prirodi nije agresivna, već je fleksibilna i kreativna, koja svojim neumitnim samopouzdanjem rađa i otkriva nove trendove u svijetu.    

Ostavite odgovor