Benazir Buto: “Gvozdena dama Istoka”

Početak političke karijere

Benazir Bhutto je rođena u vrlo utjecajnoj porodici: preci njenog oca bili su prinčevi provincije Sindh, njen djed Shah Nawaz je nekada bio na čelu vlade Pakistana. Bila je najstarije dijete u porodici, a otac ju je obožavao: učila je u najboljim katoličkim školama u Karačiju, pod vodstvom oca Benazira proučavala je islam, Lenjinova djela i knjige o Napoleonu.

Zulfikar je na sve moguće načine podsticao ćerku želju za znanjem i samostalnošću: na primer, kada je njena majka sa 12 godina stavila veo na Benazir, kako i priliči pristojnoj devojčici iz muslimanske porodice, on je insistirao da ćerka sama napravi veo. izbor – nositi ili ne. “Islam nije vjera nasilja i Benazir to zna. Svako ima svoj put i svoj izbor!” - on je rekao. Benazir je provela veče u svojoj sobi meditirajući o očevim rečima. A ujutro je išla u školu bez vela i nikad ga više nije nosila, samo je pokrila glavu elegantnom maramom kao počast tradiciji svoje zemlje. Benazir se uvijek sjećala ovog događaja kada je pričala o svom ocu.

Zulfiqar Ali Bhutto je postao predsjednik Pakistana 1971. godine i počeo je da uvodi svoju kćer u politički život. Najakutniji vanjskopolitički problem bilo je neriješeno pitanje granice između Indije i Pakistana, dva naroda su bila u stalnom sukobu. Na pregovore u Indiji 1972. godine, otac i ćerka su leteli zajedno. Tamo je Benazir upoznala Indiru Gandhi, dugo razgovarala s njom u neformalnom okruženju. Rezultati pregovora bili su pozitivni pomaci, koji su konačno fiksirani već za vrijeme vladavine Benazira.

Državni udar

Godine 1977. u Pakistanu se dogodio državni udar, Zulfikar je svrgnut i, nakon dvije godine iscrpljujućeg suđenja, pogubljen. Udovica i kćerka bivšeg lidera zemlje postala je čelnica Narodnog pokreta, koji je pozvao na borbu protiv uzurpatora Zia al-Haqa. Benazir i njegova majka su uhapšeni.

Ako je starija žena bila pošteđena i poslana u kućni pritvor, onda je Benazir znala sve teškoće zatvora. Po letnjoj vrućini njena ćelija se pretvarala u pravi pakao. "Sunce je zagrejalo kameru tako da mi je koža bila prekrivena opekotinama", napisala je kasnije u svojoj autobiografiji. „Nisam mogao da dišem, vazduh je tamo bio tako vruć.” Noću su gliste, komarci, pauci ispuzali iz svojih skloništa. Skrivajući se od insekata, Bhutto je pokrila glavu teškim zatvorskim pokrivačem i bacila ga kada je postalo potpuno nemoguće disati. Odakle je ta mlada žena crpila snagu u to vrijeme? I njoj je to ostala misterija, ali je i tada Benazir stalno razmišljala o svojoj zemlji i ljudima koji su bili satjerani u ćošak diktaturom al-Haqa.

Benazir je 1984. uspjela pobjeći iz zatvora zahvaljujući intervenciji zapadnih mirovnih snaga. Počeo je Butoin trijumfalni marš evropskim zemljama: iscrpljena nakon zatvora, sastajala se sa liderima drugih država, davala brojne intervjue i konferencije za štampu, tokom kojih je otvoreno izazivala režim u Pakistanu. Njenoj hrabrosti i odlučnosti mnogi su se divili, a pakistanski diktator je i sam shvatio kakvog snažnog i principijelnog protivnika ima. Godine 1986. u Pakistanu je ukinuto vanredno stanje, a Benazir se pobjednički vratila u svoju rodnu zemlju.

Godine 1987. udala se za Asifa Alija Zarardija, koji je također dolazio iz vrlo utjecajne porodice u Sindu. Zlobni kritičari su tvrdili da se radi o braku iz interesa, ali Benazir je svog saputnika i podršku vidjela u mužu.

U ovom trenutku Zia al-Haq ponovo uvodi vanredno stanje u zemlji i raspušta kabinet ministara. Benazir ne može ostati po strani i – iako se još nije oporavila od teškog rođenja svog prvog djeteta – ulazi u političku borbu.

Igrom slučaja, diktator Zia al-Haq gine u avionskoj nesreći: u njegovom avionu je dignuta bomba u vazduh. U njegovoj smrti, mnogi su vidjeli naručeno ubistvo – optužili su Benazir i njenog brata Murtazu za umiješanost, čak i Butinu majku.

 Borba za vlast je takođe pala

Bhutto je 1989. godine postala premijer Pakistana, a ovo je bio historijski događaj grandioznih razmjera: po prvi put u muslimanskoj zemlji, žena je bila na čelu vlade. Benazir je svoj premijerski mandat započela potpunom liberalizacijom: dala je samoupravu univerzitetima i studentskim organizacijama, ukinula kontrolu nad medijima i oslobodila političke zatvorenike.

Dobivši odlično evropsko obrazovanje i vaspitana u liberalnim tradicijama, Bhutto je branila prava žena, što je bilo protivno tradicionalnoj kulturi Pakistana. Prije svega, proklamirala je slobodu izbora: da li je to pravo da nosi ili ne nosi veo, ili da se ostvari ne samo kao čuvar ognjišta.

Benazir je poštovala i poštovala tradiciju svoje zemlje i islam, ali je istovremeno protestovala protiv onoga što je odavno zastarjelo i koči dalji razvoj zemlje. Tako je često i otvoreno isticala da je vegetarijanka: „Vegetarijanska ishrana mi daje snagu za politička dostignuća. Zahvaljujući biljnoj hrani, moja glava je oslobođena teških misli, i sama sam smirenija i uravnoteženija - rekla je u intervjuu. Štaviše, Benazir je insistirala na tome da svaki musliman može odbiti životinjsku hranu, a "smrtonosna" energija mesnih proizvoda samo povećava agresiju.

Naravno, takve izjave i demokratski koraci izazvali su nezadovoljstvo među islamistima, čiji se utjecaj u Pakistanu povećao početkom 1990-ih. Ali Benazir je bila neustrašiva. Odlučno je krenula na zbližavanje i saradnju sa Rusijom u borbi protiv trgovine drogom, oslobodila rusku vojsku, koja je bila zarobljena nakon avganistanske kampanje. 

Uprkos pozitivnim promjenama u vanjskoj i unutrašnjoj politici, kabinet premijera je često bio optuživan za korupciju, a i sama Benazir je počela da griješi i čini ishitrene radnje. 1990. pakistanski predsjednik Ghulam Khan otpustio je cijeli Bhuttoin kabinet. Ali to nije slomilo Benazirinu volju: 1993. godine ponovo se pojavila na političkoj areni i dobila premijersku stolicu nakon što je svoju stranku spojila s konzervativnim krilom vlade.

1996. postaje najpopularnija političarka godine i, čini se, neće stati na tome: opet reforme, odlučni koraci na polju demokratskih sloboda. Tokom njenog drugog premijerskog mandata, nepismenost među stanovništvom je smanjena za skoro trećinu, voda je snabdjevena mnogim planinskim krajevima, djeca su dobila besplatnu medicinsku negu, a počela je i borba protiv dječjih bolesti.

Ali opet, korupcija među njenom pratnjom spriječila je ambiciozne planove žene: njen muž je optužen za primanje mita, njen brat je uhapšen pod optužbom za državnu prevaru. I sama Buto je bila prisiljena da napusti zemlju i ode u egzil u Dubai. Međunarodni sud je 2003. godine utvrdio da su optužbe za ucjenu i mito validne, svi Bhuttoovi računi su blokirani. No, uprkos tome, vodila je aktivan politički život izvan Pakistana: držala je predavanja, davala intervjue i organizirala novinarske turneje u znak podrške svojoj stranci.

Trijumfalni povratak i teroristički napad

Godine 2007. pakistanski predsjednik Pervez Musharraf prvi je prišao osramoćenom političaru, odustao od svih optužbi za korupciju i mito i dozvolio mu da se vrati u zemlju. Da bi se izborio s porastom ekstremizma u Pakistanu, trebao mu je snažan saveznik. S obzirom na popularnost Benazir u njenoj rodnoj zemlji, njena kandidatura je najbolje odgovarala. Štaviše, Washington je podržavao i Buto-ovu politiku, što ju je učinilo nezamjenjivim posrednikom u vanjskopolitičkom dijalogu.

Vrativši se u Pakistan, Bhutto je postala vrlo agresivna u političkoj borbi. U novembru 2007. godine, Pervez Musharraf je uveo vanredno stanje u zemlji, objašnjavajući da neobuzdani ekstremizam vodi zemlju u ponor i da se to može zaustaviti samo radikalnim metodama. Benazir se s tim kategorički nije složila i na jednom od skupova dala izjavu o potrebi ostavke predsjednika. Ubrzo je odvedena u kućni pritvor, ali je nastavila da se aktivno suprotstavlja postojećem režimu.

“Pervez Mušaraf je prepreka razvoju demokratije u našoj zemlji. Ne vidim smisao u nastavku saradnje s njim i ne vidim smisao svog rada pod njegovim vodstvom”, dala je tako glasnu izjavu na mitingu u gradu Rawalpindi 27. decembra. Prije odlaska, Benazir je pogledala kroz otvor svog blindiranog automobila i odmah dobila dva metka u vrat i grudi – nikada nije nosila pancire. Nakon toga uslijedio je samoubilački napad, koji se mopedom dovezao što bliže njenom automobilu. Bhutto je umrla od teškog potresa mozga, a samoubilački bombaški napad odnio je živote više od 20 ljudi.

Ovo ubistvo uzburkalo je javnost. Lideri mnogih zemalja osudili su Mušarafov režim i izrazili saučešće cijelom pakistanskom narodu. Izraelski premijer Ehud Olmert je smrt Buto shvatio kao ličnu tragediju, govoreći na izraelskoj televiziji, divio se hrabrosti i odlučnosti "gvozdene dame Istoka", ističući da u njoj vidi vezu između muslimanskih svetova i Izrael.

Američki predsjednik George W. Bush je u službenoj izjavi nazvao ovaj teroristički čin "prezrivim". I sam pakistanski predsjednik Mušaraf našao se u veoma teškoj situaciji: protesti Benazirovih pristalica prerasli su u nerede, gomila je uzvikivala parole “Dolje ubica Mušarafa!”

Benazir Bhutto je 28. decembra sahranjena na svom porodičnom imanju u provinciji Sindh, pored groba svog oca.

Ostavite odgovor