Vrganj siva (Boletopsis grisea)
- Odjeljenje: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjeljak: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Klasa: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podklasa: Incertae sedis (neizvjesnog položaja)
- Redoslijed: Thelephorales (Teleforic)
- Porodica: Bankeraceae
- Rod: Boletopsis (Boletopsis)
- Tip: Boletopsis grisea (Boletopsis siva)
:
- Scutiger griseus
- Umotana hobotnica
- Polyporus earlei
- Polyporus maximovicii
Šešir je snažan prečnika od 8 do 14 cm, isprva poluloptast, a zatim nepravilno konveksan, s godinama postaje spljošten sa udubljenjima i izbočinama; ivica je zavijena i valovita. Koža je suva, svilenkasta, mat, od smeđkastosive do crne.
Pore su male, guste, okrugle, od bijele do sivkasto-bijele boje, kod starih primjeraka crnkaste. Tubule su kratke, iste boje kao i pore.
Stabljika je snažna, cilindrična, čvrsta, sužena u osnovi, iste boje kao klobuk.
Meso je vlaknasto, gusto, bijelo. Prilikom rezanja dobija ružičastu nijansu, a zatim postaje siva. Gorkog ukusa i blagog mirisa na pečurke.
Rijetka gljiva. Pojavljuje se u kasno ljeto i jesen; uglavnom raste na siromašnim peskovitim zemljištima u suvim borovim šumama, gde formira mikorizu sa belim borom (Pinus sylvestris).
Nejestiva gljiva zbog izraženog gorkog okusa koji se zadržava i nakon dugog kuhanja.
Boletopsis sivi (Boletopsis grisea) izvana se razlikuje od Boletopsis bijelo-crnog (Boletopsis leucomelaena) po više čučnjevitom naviku – noga mu je obično kraća, a klobuk širi; manje kontrastne boje (najbolje je suditi po odraslim, ali još ne prezrelim plodovima, koji kod obje vrste jako crne); ekologija se također razlikuje: sivi vrganj je ograničen isključivo na bor (Pinus sylvestris), a crno-bijeli vrganj je ograničen na smreke (Picea). Mikrokarakteristike obje vrste su vrlo slične.