sadržaj
U prvoj polovici 20. stoljeća iz jetre životinja izoliran je vitamin B12 koji sadrži 4% kobalta. Kasnije su naučnici došli do zaključka da je vitamin B12 fiziološki aktivan oblik kobalta, a nedostatak kobalta nije ništa drugo nego nedostatak vitamina B12.
Tijelo sadrži 1-2 mg kobalta, u najvećoj količini koncentrirano je u jetri, au manjoj mjeri u gušterači, bubrezima, nadbubrežnim žlijezdama, štitnoj žlijezdi i limfnim čvorovima. U krvi se koncentracija kobalta kreće od 0,07 do 0,6 μmol / l i ovisi o godišnjem dobu - veća je ljeti, što je povezano s povećanom potrošnjom svježeg povrća i voća.
Hrana bogata kobaltom
Navedena približna dostupnost u 100 g proizvoda
Dnevne potrebe za kobaltom
Dnevna potreba za kobaltom je 0,1-1,2 mg.
Korisna svojstva kobalta i njegovo dejstvo na telo
Glavna vrijednost kobalta leži u njegovom utjecaju na procese hematopoeze i metabolizma. Bez kobalta nema vitamina B12, koji je dio ovog vitamina, sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata, proteina i masti, sintezi aminokiselina i DNK, održava živčani i imunološki sustav u radnom stanju, odgovoran je za normalno funkcionisanje ćelija, rast i razvoj eritrocita.
Kobalt je neophodan za normalno funkcioniranje gušterače i regulaciju adrenalinske aktivnosti. Poboljšava apsorpciju željeza u crijevima i aktivira prijelaz takozvanog taloženog željeza u hemoglobin eritrocita. Promovira bolju asimilaciju proteina dušika, potiče sintezu mišićnih proteina.
Interakcija s drugim bitnim elementima
Kobalt poboljšava apsorpciju željeza (Fe) u tijelu. Nalazi se u vitaminu B12.
Nedostatak i višak kobalta
Znakovi nedostatka kobalta
Utvrđeno je da se s nedostatkom kobalta u prehrani povećava broj bolesti endokrinog i krvožilnog sistema.
Znaci viška kobalta
Višak kobalta može dovesti do ozbiljne kardiomiopatije s teškim zatajenjem srca.
Čimbenici koji utječu na sadržaj kobalta u hrani
Koncentracija kobalta u prehrambenim proizvodima zavisi od sadržaja u tlu različitih geografskih područja.
Zašto se javlja nedostatak kobalta
Nedostatak kobalta u tijelu javlja se kod hroničnih bolesti probavnog sistema, poput hroničnog gastritisa, čira na dvanaesniku i hroničnog holangioholecistitisa.