Naučnici su dokazali da vegani sportisti nisu slabiji

Sportisti vegani mogu se takmičiti sa sportistima koji jedu meso ako jedu dobro. Ovo se odnosi na različite vrste atletskih disciplina, uključujući triatlon, pa čak i bodibilding – zaključak je grupe istraživača iz Australije, koju predvodi profesor dr Dilip Ghosh.

Rezultati studije predstavljeni su javnosti u vidu prezentacije na Godišnjem skupu & Expo Instituta za prehrambene tehnologe (IFT).

Zdrava ishrana za sportiste vegana znači da za postizanje rekordnih sportskih rezultata u svoju ishranu treba posebno uvesti namirnice koje nadoknađuju nedostatak supstanci koje drugi sportisti dobijaju iz mesa i drugih životinjskih proizvoda.

Poticaj za istraživanje bilo je nedavno otkriće ukopa posmrtnih ostataka drevnih rimskih gladijatora, što daje dobar razlog za vjerovanje da su ovi žestoki i neumorni ratnici bili vegetarijanci. Naučnici su takođe uzeli u obzir da su vegetarijanci neki današnji sportisti koji obaraju rekorde, kao što su trkači Bart Jasso i Scott Yurek, ili triatlonac Brandon Braser.

Zapravo, zaključio je dr. Ghosh na osnovu rezultata istraživanja, nije važno da li je sportista „vegetarijanac” ili „mesojed”, jer se samo jedna stvar računa u pogledu sportske ishrane i rezultata treninga: dovoljan unos i apsorpciju brojnih važnih nutrijenata.

Ghosh je izračunao idealnu nutritivnu formulu za atletičare, koji mogu biti vegani ili vegetarijanci ili jedu meso: 45-65% hrane treba da budu ugljikohidrati, 20-25% masti, 10-35% proteini (brojevi mogu varirati zavisno od prirode obuke i drugih faktora).

Ghosh je izjavio da “sportaši mogu postići nutritivnu adekvatnost čak i na čistoj biljnoj prehrani (tj. ako su vegetarijanci) ako održavaju svoju količinu kalorija i redovno konzumiraju niz važnih namirnica.” Ghosh je identificirao izvore željeza, kreatina, cinka, vitamina B12, vitamina D i kalcija koji nisu životinjski.

Jedan od najvažnijih faktora uspjeha za sportiste je adekvatan unos gvožđa, kaže dr. Ghosh. On je naglasio da je ovaj problem akutniji kod sportistkinja, jer. upravo kod ove grupe sportista vegana, prema njegovim zapažanjima, može se uočiti neanemični nedostatak gvožđa. Nedostatak gvožđa prvenstveno utiče na smanjenje rezultata treninga izdržljivosti. Vegane općenito, napominje Ghosh, karakterizira smanjen sadržaj kreatina u mišićima, tako da bi ovi sportisti trebali vrlo ozbiljno shvatiti pitanje adekvatnosti ishrane.

Govoreći o specifičnim proizvodima za sportiste, dr. Ghosh smatra da su najkorisniji:

• narandžasto i žuto i lisnato povrće (kupus, zelje) • voće • obogaćene žitarice za doručak • sojina pića • orasi • mlijeko i mliječni proizvodi (za one sportiste koji konzumiraju mlijeko).

Ghosh je napomenuo da je njegovo istraživanje veoma mlado i da će biti potrebne godine naučnog posmatranja sportista da bi se stvorila detaljna slika sportskog treninga pod uslovima vegetarijanca vegana. Međutim, prema njegovom mišljenju, prognoze za sportiste vegane su veoma povoljne. G

osh je posebno predstavio i program za vegane i vegetarijance koji se bave bodibildingom – odnosno nastoje da što više izgrade mišićnu masu. Za ove sportiste proporcionalna tabela unosa ugljenih hidrata, masti i proteina će, naravno, biti drugačija. Ali najvažnije je da etička i za srce zdrava ishrana nije prepreka za pobede čak ni u ovom, posebno “kaloričnom” sportu, siguran je profesor.

 

Ostavite odgovor