5 situacija kada ne biste trebali sačuvati svoj brak

Kada upoznamo potencijalnog partnera i započnemo vezu s njim, može nam se učiniti da smo sreli „istu osobu“, našu sudbinu. Onaj sa kojim smo spremni da provedemo ostatak života. Ali s vremenom se može ispostaviti da nam je partner potpuno neprikladan. Živjeli smo u zarobljeništvu iluzija i planova za fantastičnu budućnost, ali u stvarnosti smo potpuno različiti ljudi. Kako shvatiti da je to upravo tako?

Ako svi pokušaji poboljšanja porodičnih odnosa propadnu, zapitajte se: vrijedi li spašavati brak? Da, navikli smo da mislimo da se to isplati učiniti po svaku cijenu, ali čemu to zapravo može dovesti? Možda – na činjenicu da će patnja i nezadovoljstvo porodičnim životom samo rasti. Evo nekoliko slučajeva kada biste vjerovatno trebali ozbiljno razmisliti o razvodu.

1. Život na bojnom polju za “očuvanje porodice radi djeteta”

Situacija u kojoj se brak temelji samo na odgoju zajedničkog djeteta, a odnos roditelja ostavlja mnogo da se poželi. Rastuća napetost, međusobna potraživanja, nedostatak zajedničkih interesa svakodnevno raspiruju kućno okruženje i dovode do čestih svađa i skandala. Oba supružnika pate od neispunjenosti u porodičnim odnosima i ne osjećaju se potrebnima i voljenima.

Samo dijete odrasta u nezdravom okruženju stalnih sukoba među voljenima. Zbog toga u adolescenciji može imati psihičke probleme i formirati pogrešan model za izgradnju odnosa u budućnosti.

U ovakvim situacijama izuzetno je važno postaviti sebi pitanje da li se zaista isplati spašavati brak, i najvažnije, zašto. Ako je motivacija isključivo dijete, onda najvjerovatnije nije vrijedno toga: na kraju samo pati. Ako oba roditelja žele da grade odnose, važno je preći sa modela porodice otac-majka na model muž-žena. Kada napetost nestane, možda će biti mesta za sreću i sveža osećanja jedno prema drugom.

2. Usamljenost u paru

Situacija kada se jedan partner ne može osloniti na drugog, jer je onaj drugi uz njega samo „u radosti i bogatstvu“, ali ne i u „bolesti i siromaštvu“. Sa svim ozbiljnim problemima morate se sami nositi. S vremenom, partner koji izbjegava probleme počinje još više komplicirati život drugom supružniku, kao da ga testira na snagu. Osećaj slabosti koji se javlja izaziva agresiju i želju za demonstracijom sopstvene superiornosti, a za to je neophodno da voljena osoba ne uspe.

Vrijedi li ostati u ovoj vezi? U porodici je važno udružiti resurse za postizanje zajedničkih ciljeva, a ne da iskorištavamo jedni druge, odmičući se kada nešto krene po zlu.

3. Osjećaj da će odlazak samo pogoršati stvari.

Dešava se da partnera – najčešće žena – vodi strah da će odlazak samo pogoršati situaciju, izazvati agresiju i progon. A taj strah je toliki da žrtva ostaje u vezi sa silovateljem, pokušavajući ispuniti sve zahtjeve kako ne bi naljutila razdražljivog supružnika.

Izlazak iz situacije nasilja u porodici je neophodan, ali je izuzetno važno unaprijed voditi računa o vlastitoj sigurnosti.

4. Ubrizgavanje plina

Situacija u kojoj jedan partner dovodi drugog u sumnju u vlastito mentalno zdravlje. Postepeno, pritisak raste, a žrtva počinje osjećati da istina „nije sama po sebi“, a agresor svoje neadekvatne postupke propušta kao normu. Na primjer, supružnik može saznati da njen muž ima drugačiju porodicu – s djecom, zajedničkim planovima i snovima. Ne samo da je sama situacija neugodna, već i partner može uvjeriti svoju ženu da je ovo što se dešava apsolutno normalno.

5. Krivica i osjećaj da stalno nešto dugujete svom partneru

Život postavlja razne testove na porodice. Neki partneri nepokolebljivo savladavaju sve nevolje i nedaće, rastu i postaju jači. Ali dešava se i da tragična situacija postane metoda manipulacije: „Da nije bilo tebe, ja bih… otišao (a) da radim u Australiji, dobio unapređenje na poslu, dao (a) deci normalno obrazovanje. ” Čovjek se natjera da misli da se partner zbog njega odrekao nečeg važnog i sada je u velikim dugovima.

Trajna krivica podriva samopoštovanje i život postepeno postaje potpuno nepodnošljiv. Kao iu prethodnim slučajevima, razvod u takvoj situaciji postaje jedini izlaz, ali bolje je unaprijed pripremiti svoj put povlačenja, ne čekajući trenutak kada se čaša strpljenja prepuni i morate ići „nigdje“.

Anna Nine

psiholog

Porodični psiholog, psihoterapeut.

annadevyatka.ru/

Ostavite odgovor