Lajkovi dovode do depresije?

Vidjevši nečiju oznaku “Sviđa mi se” ispred našeg unosa, radujemo se: bili smo cijenjeni! No, čini se da čak i takav znak pažnje kod tinejdžera može izazvati stres, a dugoročno i dovesti do depresije.

fotografija
Getty Images

Danas je aktivan društveni život gotovo nezamisliv bez društvenih mreža. Naša djeca su uronjena u virtuelni život. Zabrinuti su zbog svega što se dešava s prijateljima, a i sami su gotovo svakog minuta spremni podijeliti vlastite vijesti, razmišljanja i iskustva s drugima. Zato su psiholozi toliko zainteresovani za pitanje: kolika je cena „hiperpovezanog“ života? Ispostavilo se da čak i lajkovi na društvenim mrežama mogu uticati na dobrobit adolescenata. I sa neočekivanim efektom: što više lajkova, to je više stresa. O tome svjedoči istraživanje psihoterapeutkinje Sonje Lupien (Sonia Lupien), profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Montrealu (Kanada). Željela je otkriti koji faktori doprinose nastanku depresije kod adolescenata. Među tim faktorima, njen tim je izdvojio „Facebook efekat“. Psiholozi su posmatrali 88 tinejdžera od 12 do 17 godina koji nikada nisu patili od depresije. Ispostavilo se da kada je tinejdžer vidio da je neko lajkao njegovu objavu na društvenoj mreži, njegov nivo kortizola, hormona stresa, je skočio. Suprotno tome, kada se i njemu neko sviđa, nivo hormona se smanjuje.

Zatim su mladi ljudi zamoljeni da pričaju o tome koliko često koriste društvenu mrežu, koliko „prijatelja“ imaju, kako održavaju svoju stranicu, kako komuniciraju sa drugima. Istraživači su takođe redovno testirali učesnike na kortizol tokom perioda od tri nedelje. Ranije su istraživači već otkrili da je visok nivo stresa povezan s visokim rizikom od depresije. „Tinejdžeri pod stresom ne postaju depresivni odmah; dešavaju se postepeno,” kaže Sonia Lupien. Oni koji su imali više od 300 Facebook prijatelja imali su u prosjeku veći nivo stresa od ostalih. Možete zamisliti koliko će visok nivo stresa biti za one koji imaju listu prijatelja od 1000 ili više ljudi.

Istovremeno, neki smatraju da nema razloga za ozbiljnu zabrinutost. "Visoki nivoi kortizola nisu nužno štetni za tinejdžere", kaže porodična terapeutkinja Deborah Gilboa. “Sve se radi o individualnim razlikama. Neko je osjetljiviji na to, za njega će rizik od depresije biti sasvim realan. A nekog stresa, naprotiv, motiviše. Osim toga, prema riječima terapeuta, sadašnja generacija se brzo prilagođava komunikaciji putem društvenih mreža. „Pre ili kasnije ćemo razviti načine da udobno postojimo u virtuelnom okruženju“, sigurna je ona.

Osim toga, autori studije su primijetili pozitivan trend. Posmatranja tinejdžera pokazala su da se stres smanjio kada su se prema drugima odnosili uz učešće: lajkovali njihove objave ili fotografije, ponovo postavljali ili objavljivali riječi podrške na svojoj stranici. „Baš kao u našim životima izvan interneta, empatija i empatija nam pomažu da se osjećamo povezani s drugima“, objašnjava Deborah Gilboa. — Važno je da društvene mreže budu zgodan kanal komunikacije za djecu, a ne da postanu izvor stalnih nemira. Kada dijete previše uzima k srcu ono što mu se dešava u hrani, ovo je poziv za buđenje za roditelje.


1 Psihoneuroendokrinologija, 2016, vol. 63.

Ostavite odgovor