PSIhologija

Od 10 pisama u kojima se traži konsultacija, 9 sadrži zahtjev u negativnom obliku: „kako se riješiti, kako prestati, kako prestati, kako zanemariti…” Negativno postavljanje ciljeva je tipična bolest naših klijenata. A naš zadatak, zadatak konsultanata, je da naviknemo klijente, umjesto da pričamo šta im se ne sviđa, od čega žele da pobjegnu, da formulišu šta žele, do čega žele da dođu, da ih naviknemo na kompetentno postavljanje ciljeva.

Treba uzeti u obzir i da ih negativni zahtjevi klijenata lako dovode do introspekcije, do traženja razloga umjesto traženja rješenja, do neproduktivne potrage za problemima u sebi.

Primjeri negativnih formulacija:

Želim razumjeti zašto moj prihod ne raste

Klijent: Želim da shvatim zašto moj prihod ne raste.

Konsultant: Da li želite da otkrijete zašto vam prihodi ne rastu, ili želite da počnete da radite nešto kako bi vam prihodi rasli?

Klijent: Da, tako je. Ne želim to shvatiti, želim da mi prihodi rastu.

Konsultant: Dobro, ali šta, šta mislite da treba učiniti za ovo?

Klijent: Čini mi se da stojim mirno, da se ne razvijam. Moram da smislim šta da radim da ne stojim mirno.

Kako ne obratiti pažnju na njihove gu.e.sti?

Moja ćerka ima 13 godina i ima poteškoća u komunikaciji od prvog razreda, jednostavno je ignorisana, ona je kao izopćenica. Čini se da ne radi ništa loše, ali se već plaši da nekome nešto kaže, samo da ga opet ne vređaju. Razgovarala sam sa curama iz razreda, ali ne mogu ništa konkretno reći. Ona je uvijek loše raspoložena, a i ja sam zbog nje. Trebam savjet kako da joj objasnim da nauci da ih ne primjecuje, da se ne uzrujava, da ne obraca paznju na njihove gu.e.sti.

Kako prestati biti parazit?

Izvor forum.syntone.ru

Poštovani Nikolaju Ivanoviču, kako da prestanem da budem PARAZIT, već mi je muka od toga generalno (((((Radim, razbacujem se uglavnom, IMHO, ali volim da radim samo ono što volim, a ne ono što je zaista neophodno za posao, i to nevjerovatan (ali, ocigledno, ne za parazita), kada nesto vise nije potrebno raditi, opet ludo hocu da to radim, gdje su korijeni tako cudne samovolje, kako izolovati i unistiti njih, ili trebamo mijenjati cijeli “sistem” i baviti se konkretno ovim nema smisla?

Još jedno pitanje, možete li mi reći kako da se riješim glupog straha “Bavit ću se sportom (za sada sam izgleda mršava i zdrava, ali nije me briga), odjednom mi pozli, i sav trud troše se, ionako ništa neće ići, pa je bolje ne početi, nego potrošiti vrijeme za nešto značajnije i odmah isplativo, poput knjiga”? Zaista, taj strah postoji, ovo je konzumerizam, zar ne? kako se bore?

Kako se riješiti samokopanja?

Od 13. godine osjećaj introspekcije ne napušta, ono što piše u vašem članku jasno opisuje moje stanje, sve se ponavlja kao u krug. Kako ga se riješiti? Kako prestati da se porediš sa drugim ljudima, prestaneš da budeš ljubomoran i introspektivan? Šta je razlog? Odakle vam ovakva razmišljanja???

Ostavite odgovor