“Psyhanul i odustani”: hoćemo li biti sretniji od ovoga?

“Baci sve i ne idi nikuda” uobičajena je fantazija zaposlenih koji su umorni od prekovremenog rada ili toksičnog tima. Osim toga, u popularnoj kulturi se aktivno promoviše ideja da se samo “zalupivši vratima” može postati slobodan – a time i srećan. Ali da li je zaista vrijedno prepustiti se impulsu?

Konačno petak! Vozite li se na posao neraspoloženi, a onda jedva čekate veče? Svađati se sa kolegama i mentalno pisati ostavku hiljadu puta dnevno?

„Nelagodnost, ljutnja, iritacija – sve ove emocije nam govore da neke od naših važnih potreba nisu zadovoljene, iako to možda nismo ni svjesni“, objašnjava psihologinja i trenerica Cecily Horshman-Bratwaite.

U ovom slučaju, ideja o prestanku "nigdje" može izgledati prokleto primamljivo, ali takva sanjarenja često samo otežavaju sagledavanje stvarnosti. Stoga stručnjaci predlažu da na situaciju gledate otvorenog uma i usmjerite svoj pravedni gnjev u konstruktivnom smjeru.

1. Identifikujte izvor negativnih emocija

Prije nego što krenete po uzoru na tako moćnu i, iskreno, ponekad destruktivnu emociju poput ljutnje, bilo bi korisno shvatiti: šta je uzrokuje? Mnogima ovaj korak nije lak: od djetinjstva su nas učili da su ljutnja, bijes “neprihvatljivi” osjećaji, što znači da ako ih doživimo, problem je navodno u nama, a ne u situaciji.

Međutim, ne treba potiskivati ​​emocije, sigurna je Horshman-Bratwaite: “Uostalom, vaša ljutnja može imati sasvim dobre razloge: nedovoljno ste plaćeni u odnosu na kolege ili ste primorani da kasno ostajete u kancelariji i ne dobijate slobodno za posao.”

Da biste ovo pravilno razumjeli, stručnjak savjetuje da vodite dnevnik misli i emocija vezanih za posao – možda vam analiza napisanog otkrije neko rješenje.

2. Razgovarajte sa nekim ko vam može pomoći da sagledate situaciju izvana.

Budući da nam ljutnja zamagljuje um i sprečava nas da jasno razmišljamo, korisno je razgovarati s nekim izvan vašeg posla — idealno profesionalnim trenerom ili psihologom.

Može se ispostaviti da je to zaista toksično radno okruženje koje se ne može promijeniti. Ali može se ispostaviti i da vi sami ne naznačite jasno svoju poziciju ili branite granice.

Psihologinja i trenerica za karijeru Lisa Orbe-Austin vas podsjeća da ne morate sve što vam specijalista kaže na vjeru prihvatiti, ali možete, pa čak i trebate, pitati ga za savjet šta dalje, koji korak poduzeti da ne biste naštetiti vašoj karijeri.

“Važno je da se podsjetite da čak i ako vam se vaš radni život trenutno ne čini kako treba, ne mora biti ovako zauvijek. Glavna stvar je planirati svoju budućnost, razmišljati strateški i razmotriti različite mogućnosti “, kaže Orbe-Austin.

3. Uspostavite korisne veze, nemojte pretjerano koristiti prigovaranje

Ako ste odlučni da nastavite dalje, umrežavanje, izgradnja mreže društvenih veza je apsolutno neophodan korak.

Ali kada se sastajete sa potencijalnim kolegama, partnerima i poslodavcima, ne dozvolite da vaše trenutno stanje određuje kako ćete vi i vaša radna istorija izgledati u njihovim očima.

Vaš zadatak je da se pokažete sa najbolje strane, a zaposlenik koji se stalno žali na sudbinu, šefove i industriju teško da će nikoga zanimati.

4. Odmorite se i vodite računa o svom zdravlju

Ako imate priliku, uzmite godišnji odmor i vodite računa o svom zdravlju – fizičkom i psihičkom. Kada suočavanje s ljutnjom postaje sve teže, Lisa Orbe-Austin savjetuje da se sa svojim osjećajima pozabavite specijalistom – psihologom ili psihoterapeutom.

Provjerite: možda je nekoliko sesija sa stručnjakom čak pokriveno vašim osiguranjem. „Problem je u tome što čak i ako odmah odustanete, ljutnja i bijes jednostavno neće splasnuti“, objašnjava psiholog.

“Za vas je od vitalnog značaja da dovedete svoje mentalno stanje u red kako biste mogli nastaviti dalje. I bolje je to raditi dok imate izvor stalnih prihoda u vidu trenutnog posla.”

5. Planirajte unaprijed—ili se pripremite za posljedice impulsivnog odustajanja

Filmovi i TV serije nas uče da iznenadno otpuštanje može biti pravo oslobađanje, ali malo ljudi govori o mogućim dugoročnim posljedicama – uključujući one za karijeru i reputaciju.

Međutim, ako ipak shvatite da nema više snage da izdržite, pripremite se, u najmanju ruku, na to da vam kolege mogu početi ogovarati iza leđa – ne znaju šta je iza vaše odluke, što znači da će osuditi vi za „neprofesionalizam“ („Ostavite kompaniju u ovo doba! A šta će biti sa mušterijama?!“).

Ali, na ovaj ili onaj način, ono što svakako ne bi trebalo činiti je čekati da se situacija sama od sebe riješi. Da, možda će vam u tim doći novi adekvatan šef ili ćete biti prebačeni u drugi odjel. Ali oslanjati se samo na ovo i ne raditi ništa je infantilan pristup.

Bolje budite proaktivni: izračunajte sljedeće korake, izgradite mrežu profesionalnih poznanstava, ažurirajte svoj životopis i pregledajte slobodna radna mjesta. Pokušajte da uradite sve što zavisi od vas.

Ostavite odgovor