Sedam mitova o šećeru

Šećer je najveći ubica XX veka. To je bijeli otrov, lijek koji dovodi do ovisnosti. Veoma je kiselo i oduzima ljudskom tijelu vitamine i minerale. Uzrokuje hiperaktivnost kod djece, odgovoran je za prekomjernu težinu, dovodi do raka, osteoporoze i mnogih drugih poremećaja i bolesti. To je najveći neprijatelj našeg zdravlja. Je li sve istina? Koji su najčešći mitovi o šećeru?

Shutterstock Pogledajte galeriju 7

vrh
  • Dijeta nakon prijeloma kostiju. Kako bi trebalo da izgleda i šta izbegavati?

    U periodu rekonvalescencije nakon preloma kostiju, odgovarajuća prehrana ima potporni učinak na organizam. Trebalo bi da obezbijedi optimalnu količinu neophodnu u…

  • Dijeta za dijareju. Šta jesti kod dijareje?

    Dijareja je izlučivanje vodenaste ili kašaste fecesa više od tri puta dnevno. Najčešći uzrok dijareje su virusne infekcije ili…

  • Ishrana za sprečavanje nadimanja i crevnih gasova

    Mnogi ljudi pate od viška gasova u probavnom traktu. Izazivaju vrlo neugodne, neugodne senzacije i simptome – nadimanje trbuha, podrigivanje ili…

1/ 7 Smeđi šećer od šećerne trske zdraviji je od šećera od bele repe

Što se tiče energije, smeđi i bijeli šećer se ne razlikuju. Tačnije, smeđi šećer ima nešto manje kalorija od bijelog šećera, ali je razlika toliko mala da nije bitna u ukupnoj potrošnji. Bijeli šećer nastaje postupkom takozvanog obroka u kojem se iz šećera uklanjaju nepoželjni aditivi, ali nažalost i vitamini i minerali. Nedovršeni smeđi šećer sadrži neke vitamine i minerale, ali to je opet toliko minimalno da je razlika između smeđeg i bijelog zanemarljiva.

2/ 7 Šećer uzrokuje karijes

Da, šećer koji se konzumira u velikim količinama doprinosi nastanku zubnog karijesa. Međutim, šećer ovdje nije jedini faktor. Karijes je uzrokovan djelovanjem bakterija koje prekrivaju površinu cakline. Ove bakterije razgrađuju saharide (sve – ne samo saharozu) u organske kiseline koje dekalciraju caklinu i smanjuju njenu gustoću. U većini slučajeva to je zbog loše oralne higijene u kombinaciji s neadekvatnom ishranom. Naši zubi se mogu pokvariti ne samo od jedenja šećera, slatkiša i zaslađenih pića, već i od grejpa, limuna, kiselih krastavaca, čipsa, čaja, kafe ili crnog i bijelog vina.

3/ 7 Šećer uzrokuje rak

Određene namirnice, ako se konzumiraju u prekomjernoj količini, zapravo mogu doprinijeti određenim vrstama raka. Rezultati istraživanja pokazuju da prekomjerna konzumacija šećera može dovesti do kancerogenih bolesti gušterače, debelog crijeva i anusa. Ovi rezultati, međutim, nisu konačni, pa su daljnja istraživanja u toku.

4/ 7 Šećer dovodi do dijabetesa

Naziv “dijabetes” dovodi do greške da konzumacija šećera može dovesti do razvoja dijabetesa melitusa. U međuvremenu, to nije tačno. Naučna istraživanja nisu potvrdila nikakvu povezanost između konzumiranja šećera i razvoja bolesti. Dijabetes tipa 1 je genetska bolest uzrokovana različitim faktorima okoline. Pojavi dijabetesa tipa II pogoduju prekomjerna težina i gojaznost, kao i prejedanje općenito, a ne samo slatkišima.

5/ 7 Šećer stvara ovisnost

Jedenje slatkiša izaziva osećaj zadovoljstva i zadovoljstva. Zbog toga želimo da ih jedemo sve više i više. Međutim, ne radi se o ovisnosti o šećeru. Šećer, slatkiši ili druga slična jela, pojednostavljeno rečeno, ne ispunjavaju uslove koji dovode do zavisnosti od supstanci, čiji nedostatak izaziva simptome odvikavanja. Dakle, šećer ne izaziva ovisnost.

6/ 7 Uglavnom šećer uzrokuje prekomjernu težinu i gojaznost

Šećer svakako nije jedini krivac za prekomjernu težinu i gojaznost, ali može doprinijeti i njima. Uzrok prekomjerne težine i gojaznosti nije komplikovan: produženi unos prevelikih količina energije, neuravnotežena potrošnja energije. Previše šećera znači veliku potrošnju energije, ali masti su mnogo štetnije za nas.

7/ 7 Šećer uzrokuje hiperaktivnost

Tvrdnja da konzumacija šećera i slatkiša djecu čini hiperaktivnom vrlo je popularna među roditeljima koji čvrsto vjeruju u ovaj mit. Međutim, ovo uvjerenje je pogrešno. Veza između prekomjerne konzumacije šećera i hiperaktivnosti ili drugih poremećaja u ponašanju kod djece nikada nije konačno potvrđena naučnim studijama.

Ostavite odgovor