Socijalna sigurnost za djecu sa invaliditetom, pravo djeteta na socijalnu sigurnost

Socijalno osiguranje za djecu sa invaliditetom, pravo djeteta na socijalnu sigurnost

Djeca su kategorija stanovništva kojoj je najpotrebnija zaštita. Zajedno sa penzionerima ne mogu samostalno zarađivati ​​za život i izdržavati se. Socijalna sigurnost djece jedno je od najvažnijih pitanja u životu društva i njeno rješavanje je u direktnoj vezi sa nivoom ekonomije zemlje i socijalnog blagostanja zaposlenih i neradnih građana.

Kada dijete ima pravo na socijalno osiguranje? 

Glavni pravni akt koji utvrđuje prava djeteta na zaštitu je Ustav Ruske Federacije, čl. 39 garantuje socijalnu pomoć u slučaju invaliditeta, bolesti, gubitka hranitelja i drugih uslova predviđenih zakonom. Osim toga, u Rusiji je usvojen Porodični zakonik, gdje je koncept prava djeteta šire razotkriven.

Socijalna sigurnost djece zagarantovana je Ustavom Ruske Federacije

Zakonski akti jasno definišu kategorije onih kojima je potrebna socijalna pomoć od strane države, a to su:

  • djeca bez roditelja;
  • djeca s invaliditetom;
  • žrtve nasilja;
  • djeca koja žive u siromašnoj porodici;
  • djeca izbjeglih i raseljenih lica;
  • djece sa smetnjama u razvoju.

Ova lista je daleko od potpune. Mnogo je teških situacija sa kojima se dijete može suočiti. A direktna odgovornost socijalnih službi je da mu pruže materijalnu i moralnu pomoć na osnovu zakona koji su na snazi ​​u Rusiji.

Pravila socijalnog osiguranja za djecu sa invaliditetom

U moderno doba, socijalna sigurnost za djecu sa smetnjama u razvoju je sljedeća:

  • primanje socijalnih penzija od strane djece sa invaliditetom i članova porodice koji se brinu;
  • transportne pogodnosti;
  • stambene pogodnosti – pravo na dodatni prostor, 50% popusta na račune za komunalije, pravo prvenstva stanovanja;
  • poreske olakšice;
  • povlaštena zdravstvena zaštita – izdavanje besplatnih lijekova, banjsko liječenje, rehabilitacija, obezbjeđivanje potrebnih tehničkih sredstava – invalidskih kolica, gluvih i drugih tehničkih sredstava;
  • socijalna zaštita u oblasti odgoja i obrazovanja;
  • organizacija posebnih institucija.

Treba napomenuti da je socijalna pomoć djeci u našoj zemlji dosta razvijena i na odgovarajućem nivou. Sistem zaštite prava djeteta se konstantno razvija i unapređuje, ali istovremeno roditelji i staratelji treba da prate poštovanje ovih prava na terenu i sa sigurnošću traže njihovu realizaciju.

Ostavite odgovor