PSIhologija

Knjiga "Uvod u psihologiju". Autori — RL Atkinson, RS Atkinson, EE Smith, DJ Boehm, S. Nolen-Hoeksema. Pod općim uredništvom VP Zinchenko. 15. međunarodno izdanje, Sankt Peterburg, Prime Eurosign, 2007.

Članak iz poglavlja 14. Stres, suočavanje i zdravlje

Napisala Shelley Taylor, Univerzitet u Kaliforniji

Da li je nerealni optimizam loš za vaše zdravlje? Na prvi pogled se čini da bi trebalo da bude štetno. Na kraju krajeva, ako ljudi vjeruju da su relativno imuni na probleme koji se kreću od karijesa do srčanih bolesti, zar to ne bi trebala biti prepreka zdravom načinu života? Dovoljno dokaza ukazuje da je većina ljudi zaista nerealno optimistična po pitanju svog zdravlja. Ali bez obzira na sve, čini se da je nerealni optimizam dobar za vaše zdravlje.

Razmotrite zdrave navike kao što su nošenje pojasa, vježbanje i nepušenje ili pijenje alkohola. Umjesto da oslabi takve navike, kako bi se moglo pomisliti, nerealni optimizam zapravo može dovesti do zdravog načina života. Aspinwall i Brunhart (1996) su otkrili da ljudi s optimističkim očekivanjima o svom zdravlju zapravo obraćaju više pažnje na informacije o mogućoj osobnoj prijetnji njihovim životima nego pesimisti. Očigledno, to je zato što žele spriječiti ove opasnosti. Ljudi mogu biti optimistični u pogledu svog zdravlja upravo zato što imaju zdravije navike od pesimista (Armor Si Taylor, 1998).

Možda najuvjerljiviji dokaz o zdravstvenim prednostima nerealnog optimizma dolazi iz studija rađenih na homoseksualcima zaraženim HIV-om. Jedno istraživanje je pokazalo da muškarci koji su previše optimistični u pogledu svoje sposobnosti da se zaštite od AIDS-a (na primjer, vjeruju da se njihova tijela mogu riješiti virusa) imaju veću vjerovatnoću da će živjeti zdravim načinom života od manje optimističnih muškaraca (Taylor et al., 1992). Reed, Kemeny, Taylor, Wang i Visscher (1994) su otkrili da su muškarci sa AIDS-om koji su nepromišljeno vjerovali u optimističan ishod, za razliku od realista, doživjeli 9-mjesečno povećanje životnog vijeka. U sličnoj studiji, Richard Schulz (Schulz et al., 1994.) je otkrio da pesimistični pacijenti s rakom umiru prije nego optimističniji pacijenti.

Čini se da se optimisti brže oporavljaju. Leedham, Meyerowitz, Muirhead & Frist (1995) su otkrili da su optimistična očekivanja među pacijentima sa transplantiranim srcem povezana s boljim raspoloženjem, većom kvalitetom života i prilagođavanjem bolesti. Slične rezultate dali su Scheier i njegove kolege (Scheier et al., 1989), koji su proučavali adaptaciju pacijenata nakon operacije koronarne premosnice. Šta objašnjava takve rezultate?

Optimizam je povezan s dobrim strategijama suočavanja i zdravim navikama. Optimisti su aktivni ljudi koji pokušavaju riješiti probleme umjesto da ih izbjegavaju (Scheier & Carver, 1992). Osim toga, optimisti su uspješniji u međuljudskim odnosima, pa im je stoga lakše dobiti podršku od ljudi. Ova podrška pomaže u smanjenju vjerovatnoće bolesti i potiče oporavak. Optimisti mogu koristiti ove resurse da se nose sa stresom i bolešću.

Naučnici sada razumiju da optimizam može stvoriti ili biti povezan s fizičkim stanjem koje pogoduje zdravlju ili brzom oporavku. Susan Segerstrom i kolege (Segerstrom, Taylor, Kemeny & Fahey, 1998) proučavali su grupu studenata prava koji su bili pod teškim akademskim stresom tokom svog prvog semestra na pravnom fakultetu. Otkrili su da optimistični studenti imaju imunološki profil koji je otporniji na bolesti i infekcije. Druge studije su pokazale slične rezultate (Bower, Kemeny, Taylor & Fahey, 1998).

Zašto neki ljudi misle da je optimizam loš za zdravlje? Neki istraživači krive nerealni optimizam kao izvor zdravstvenog rizika bez dokaza. Na primjer, dok se čini da pušači podcjenjuju rizik od dobijanja raka pluća, nema dokaza da ih nerealni optimizam tjera da koriste duhan ili objašnjava njihovo nastavak pušenja. Zaista, pušači su svjesni da su podložniji problemima s plućima od nepušača.

Znači li to da je nerealni optimizam uvijek dobar za vaše zdravlje ili dobar za sve ljude? Seymour Epstein i kolege (Epstein & Meier, 1989) ističu da su većina optimista «konstruktivni optimisti» koji aktivno pokušavaju zaštititi svoje zdravlje i sigurnost. Ali neki optimisti su „naivni optimisti“ koji vjeruju da će se sve riješiti samo od sebe bez njihovog aktivnog učešća. Ako su neki optimisti u opasnosti zbog svojih nezdravih navika, vjerovatno spadaju u drugu od ove dvije grupe.

Prije nego što odbacite nerealni optimizam kao stanje koje zasljepljuje ljude za stvarne rizike s kojima se suočavamo, razmotrite njegove prednosti: čini ljude sretnijima, zdravijima i, kada su bolesni, poboljšava njihove šanse za oporavak.

Opasnosti nerealnog optimizma

Jeste li više ili manje skloni ovisnosti o alkoholu od drugih ljudi? Kakve su šanse da dobijete spolno prenosivu bolest ili imate srčani udar? Malo ljudi kojima se postavljaju ova pitanja priznaju da imaju iznadprosječan procenat rizika. Tipično, 50-70% ispitanih kaže da su pod prosječnim rizikom, još 30-50% kaže da su u prosječnom riziku, a manje od 10% kaže da su pod prosječnim rizikom. Vidi →

Poglavlje 15

U ovom poglavlju ćemo se osvrnuti na priče nekih pojedinaca koji pate od ozbiljnih mentalnih poremećaja i fokusirati se na pojedine pacijente koji vode način života koji uništava njihovu ličnost. Vidi →

Ostavite odgovor