Oštrina vida: kako je izmjeriti?

Oštrina vida: kako je izmjeriti?

Zamagljen vid, loš vid ili poremećaj vida, možda je vrijeme za test oštrine vida. Ali od čega se sastoji ovaj test? Gdje se to može učiniti?

Šta je vidna oštrina?

Oštrina vida je vizuelna izvedba. Mjeri sposobnost oka da razlikuje detalje, sa ili bez naočala. Za Sandrine Garnier, ortoptičarku, „mjeri se u desetinama i na skali od 1 od 20 za nisku oštrinu vida do 16 od 10. U dalekovidnosti, 16/10 odgovara vrlo dobroj oštrini vida, dok 1/10 otkriva nedostatak”.

Slučaj emotropa

Kada se postigne najbolja vidna oštrina bez korekcije, kaže se da je pacijent emetropičan. Svjetlosni zraci pravilno konvergiraju prema stražnjem dijelu mrežnice, što omogućava mozgu da percipira oštru sliku.

Slučaj ametropa

Kada pacijent mora da nosi korekciju da bi jasno vidio, kaže se da je ametropičan. Postoje različite vrste problema s oštrinom vida:

  • miopija: pacijent ima poteškoće da vidi iz daljine,
  • hiperopija: vid na blizinu je lošiji od vida na daljinu,
  • astigmatizam: vid je zamagljen bez obzira na udaljenost,
  • prezbiopija: povezana s godinama (od 45 godina), ova fiziološka patologija mijenja vid na blizinu.

Oštrina vida se mijenja tokom vremena: počinje na oko 1/30 u jednom mjesecu i dostiže 10/10 oko 5 godina. Zatim opada oko 45/50 godina u vidu na blizinu i postepeno se smanjuje do kraja života.

Kako se vrši test vidne oštrine?

Pacijent sjedi na stolici na udaljenosti od pet metara od ekrana na koji će se projicirati “optotipovi”, ovi likovi različitih veličina i sve više se smanjuju. Oftalmolog ili ortoptičar zatim mjeri oštrinu vida na blizinu i na daljinu, sa ili bez naočala i za svako oko. Na svakom koraku jedno oko je pokriveno dok drugo dešifruje optotipove projektovane na ekranu. Počinje s većim znakovima, a zatim pokušava pročitati manje. Na svakoj liniji, doktor beleži kapacitete oka. Isti pregled se radi sa drugim okom, zatim binokularno, odnosno sa oba oka.

Ako pacijent može ispravno pročitati sve znakove bez korekcije, on ili ona nema nedostatak vidne oštrine. S druge strane, ako ima poteškoća s čitanjem određenih redova, specijalist će postaviti korektivna sočiva sve dok ne bude mogao jasno čitati i najsitnije znakove.

Na kraju pregleda specijalista će definisati Vašu oštrinu vida. Ako je potrebna korekcija, on će Vam prepisati naočare koje će Vam napraviti optičar.

Alati za mjerenje vidne oštrine

Parinaudova skala

Postoje dvije vrste optotipova za mjerenje vidne oštrine. Parinaudova skala, za vid na blizinu, sastoji se od tekstova grupiranih u paragrafe. Znakovi u svakom pasusu su različiti i pojavljuju se u manjoj veličini. Tekstovi su organizirani prema skali veličine: 14 za najveće znakove i 1.5 za najmanje. Uložak se postavlja oko 40 centimetara od pacijenta, u dužini jedne ruke.

ETDRS skala

„Za mjerenje dalekovidnosti mora se koristiti ETDRS skala, koja je vrlo precizna“, dodaje ortoptičar. Izražava se u broju pročitanih slova. Merdevine treba postaviti pet metara od pacijenta.

Ostali testovi

Za djecu ili osobe koje ne prepoznaju slova moguće je umjesto slova koristiti skale za crtanje, Snellenove E, brojeve ili čak slomljene prstenove (Landoltov optotip).

Šta učiniti u slučaju smanjene vidne oštrine?

Gubitak vidne oštrine može nastati kada vid postane zamagljen ili se pojavi nelagoda. U tom slučaju nemojte se ustručavati zakazati pregled kod oftalmologa ili ortoptičara koji će vam dati pretrage. Pažnja, za vozačku dozvolu potrebno je imati oštrinu vida od minimum 5/10. Ne ustručavajte se polagati ispite prije polaganja vozačke dozvole.

Koliko često treba da proveravate oštrinu vida?

Djecu mlađu od 3 godine treba kontrolirati najmanje jednom godišnje. To je zato što što se brže ispravljaju problemi s vidom, to će vaše dijete imati bolji vid kao odrasla osoba. Vizualni pregledi mogu započeti pri rođenju ako se otkrije abnormalnost. Postoje novi uređaji za dijagnosticiranje vidnih abnormalnosti kod djece, kao što je pedijatrijski autorefraktometar ili pregledi cikloplegičnim kapima za oči, koji sprječavaju akomodaciju.

“Za djecu sa naočalama savjetuje se konsultacija svakih šest mjeseci ili godinu dana. Za odrasle bez patologije pregled se obavlja svake dvije godine, a za one sa patologijama (dijabetes, AMD, glaukom i dr.) jednom ili dva puta godišnje. Zamjenu naočala može osigurati oftalmolog, ortoptičar ili optičar”, zaključuje Sandrine Garnier.

Ostavite odgovor