Mnogi ribolovci, kao i većina ljudi, vjeruju da ribe imaju vrlo kratko pamćenje. Nažalost, ovo je zabluda, što potvrđuju različite studije. Pokazali su da ribe imaju jako dobro pamćenje, kao i za predstavnike podvodnog svijeta.
Ova pretpostavka (da ribe imaju pamćenje) može se provjeriti uzimanjem akvarijskih ribica, a oni koji ga imaju mogu potvrditi da su u stanju zapamtiti vrijeme hranjenja. Istovremeno čekaju trenutak hranjenja na isti način kao i životinje. Osim toga, pamte osobu koja ih hrani, kao i ljude koji stalno žive oko njih. Kada se nepoznati ljudi pojave u blizini, oni na njih počinju reagirati na potpuno drugačiji način.
Naučnici tvrde da su ribe u stanju da pamte svoje rođake i da mogu dugo da žive jedna pored druge, što može godina.
Kakvo je sjećanje ribe
Istražujući život šarana, ustanovljeno je da se oni sjećaju svojih “prijateljii provode u svom okruženju, gotovo cijelo vrijeme. Istovremeno, pokazatelji starosti mogu biti potpuno različiti, što ukazuje na prisustvo određene, odvojene “porodica“. Tokom čitavog perioda, ova grupa se može raspasti u male grupe, a zatim ponovo ujediniti, ali „prijatelji“ ostaju isti. U tako veseloj grupi odmaraju se, hrane se i kreću se po ribnjaku u potrazi za hranom. Pritom se ne kreću nasumično, već stalno po istoj ruti. Ovo ukazuje da riba ima memoriju i da ona radi.
Svaka grupa ima najveću ribu, koja je najopreznija, koja će vjerovatno svoje životno iskustvo prenijeti na mlađu generaciju. Inače, kako je mogla tako dugo živjeti pod vodom, a da se nije mogla navući ni na udicu, ni u mrežu, ni u zube grabežljivca. Za to vrijeme naučila je prepoznati prirodnu hranu i ribarski mamac, crva u blatu i crva na udici, pravo zrno od plastike itd.
Sve se to dešava u podvodnom svijetu, fiksira se u sjećanju ribe, što joj pomaže da preživi. Ako ulovite ribu, a zatim je pustite, ona će se sigurno vratiti svojim “prijateljima” u svojoj “porodici”.
Šta riba pamti?
Riječne ribe, krećući se rijekom u potrazi za hranom, pamte mjesta na kojima možete jesti tokom cijelog dana, a po mraku se mogu vratiti na isto, sigurnije mjesto gdje možete bez problema prenoćiti.
Oni su u stanju da pamte mjesta za skloništa, zimovališta i hranilišta. Ribe ne hiberniraju nigdje niti tamo gdje ih je zima zahvatila: dugo hiberniraju na istim mjestima. Ako sjećanje na ribu nije funkcioniralo, malo je vjerovatno da bi mogla preživjeti.
S tim u vezi, možemo se prisjetiti takve ribe kao što je smuđ, koji živi u jatima. Bez pamćenja to ne bi bilo realno: na kraju krajeva, najvjerovatnije, smuđevi se međusobno pamte na način koji nam nije jasan.
Možete se sjetiti i aspida, koji se hrani na određenoj vlastitoj teritoriji. U isto vrijeme, svaki dan hoda istom rutom, jureći mlade. Takođe, jasno zna granice svoje teritorije i ne pliva kuda mu oči pogledaju.