Nagnječenje kostiju ili mišića: što je to?

Nagnječenje kostiju ili mišića: što je to?

Nagnječenje je lezija kože bez rana. To je posljedica šoka, udarca, pada ili traume. U većini slučajeva to nije ozbiljno.

Šta je kontuzija?

Nagnječenje je posljedica udarca, šoka, pada ili kompresije. To je lezija kože, bez kidanja kože ili rana. Također govorimo o modricama ili modricama, u slučaju krvarenja ispod kože; ili hematom ako se stvori krvna vrećica, uzrokujući oticanje. Moguće je dobiti modricu bilo gdje na tijelu. Međutim, određena područja su sklonija udaru: koljena, potkoljenice, laktovi, šake, ruke itd.

Postoje različite vrste modrica:

  • kontuzija mišića koja utječe na mišićna vlakna i predstavlja najviše slučajeva;
  • kontuzija kosti koja je lezija kosti bez prijeloma, često povezana s malim unutarnjim krvarenjem;
  • plućna kontuzija koja zahvaća pluća, bez perforacija, nakon teške ozljede prsnog koša;
  • cerebralna kontuzija koja uzrokuje kompresiju mozga nakon vrlo teškog šoka glave.

U većini slučajeva to su kontuzije mišića ili kostiju. Najčešće su to ozljede bez očigledne ozbiljnosti. Mogu se shvatiti ozbiljno, ovisno o lokaciji i intenzitetu šoka. U rijetkim slučajevima, nakon posebno nasilnog šoka, uganuće ili prijelom mogu biti povezani s kontuzijom. U slučaju plućne ili cerebralne kontuzije potrebna je medicinska intervencija.

Koji su uzroci kontuzije?

Glavni uzroci kontuzije su:

  • šokovi (udar u predmet, pad predmeta na stopalo itd.);
  • udarci (timski sportovi, borilački sportovi, hrvanje itd.);
  • padovi (kućne nesreće, trenutak nepažnje itd.).

Udar uzrokuje oštećenje organa povrijeđenog područja:

  • mišićna vlakna;
  • tetive;
  • male krvne žile;
  • živčani završeci;
  • itd

Do kontuzije može doći u bilo kojem trenutku. Neki ljudi su izloženiji riziku od kontuzije, poput sportaša koji podnose udarce i udarce ili starije osobe, podložnije riziku od pada.

Koje su posljedice kontuzije?

Nagnječenje mišića može uzrokovati sljedeće simptome:

  • područje osjetljivo na dodir, čak i bol;
  • mogući bol tokom kretanja;
  • blago oticanje;
  • odsustvo rane;
  • Ljubičasto-plava ili zelenkasto-žuta boja kože, ako ispod kontuzije postoji ili nema krvarenja.

Nagnječenje kosti može biti vrlo bolno ako se sluznica koja prekriva kost (periost) upali.

Nagnječenje pluća može uzrokovati otežano disanje, otežano disanje, bol u prsima, kašalj s iskašljavanjem krvi.

Nagnječenje mozga obično uključuje krvarenje i edem. Njegova težina ovisi o opsegu i lokaciji lezije.

Koji tretmani smanjuju kontuziju?

Većinom je kontuzija benigna lezija koja se sama zaliječi u nekoliko dana, bez izazivanja komplikacija. Može zahtijevati lokalnu njegu, poput dezinfekcije i uzimanja lijekova protiv bolova. U većini slučajeva nije potrebna intervencija ljekara. Samoliječenje je moguće po savjetu ljekarnika. Ako nema poboljšanja nakon tri dana samoliječenja, važno je posjetiti ljekara.

Moguće je poduzeti mjere za ublažavanje simptoma dok se lezija riješi. Tretman treba provesti što je prije moguće (24 do 48 sati nakon kontuzije) i temeljit će se na:

  • ostatak zahvaćenih mišića: nema težine na zahvaćenom zglobu, štakama ili remenima ako to zahtijeva oštećenje;
  • upotreba hladnoće za smanjenje boli i otoka: stavljanje hladnih obloga omotanih u krpu 20 minuta nekoliko puta u toku dana nakon šoka;
  • kompresija: omotavanje bolnog područja zavojem, udlagom ili ortozom;
  • podizanje ozlijeđenog područja iznad nivoa srca radi smanjenja otoka;
  • mogući unos oralnih analgetika ili primjena analgetičkog gela;
  • uzimanje oralnih ili lokalnih protuupalnih lijekova za ublažavanje boli i sprječavanje oteklina.

Kada se konsultovati?

Potrebno je konsultovati se ako:

  • ako je hodanje ili kretanje otežano ili nemoguće;
  • u slučaju stvaranja krvne vrećice;
  • ako ozlijeđeno područje postane crveno, vruće i bolno;
  • ako je ud otečen ili deformiran;
  • ako dođe do udarca u oko ili njegovo područje, to može dovesti do unutarnjeg krvarenja ili odvajanja mrežnice;
  • u slučaju plućne ili cerebralne kontuzije;
  • u slučaju sumnje u moguće uganuće ili prijelom;
  • ako nema poboljšanja nakon tri dana samoliječenja.

Gore opisani slučajevi nisu najčešći. U većini slučajeva kontuzija ne zahtijeva intervenciju ljekara.

Ostavite odgovor