PSIhologija

Živim — ali kako je meni? Šta život čini vrijednim? Samo ja to mogu osjetiti: na ovom mjestu, u ovoj porodici, sa ovim tijelom, sa ovim karakternim osobinama. Kakav je moj odnos sa životom svaki dan, svaki sat? Egzistencijalni psihoterapeut Alfrid Lenglet sa nama deli najdublji osećaj – ljubav prema životu.

Alfrid Lenglet je 2017. održao predavanje u Moskvi „Šta čini naš život vrednim? Važnost vrijednosti, osjećaja i odnosa kako bi se njegovala ljubav prema životu.” Evo nekih od najzanimljivijih izvoda iz njega.

1. Mi oblikujemo svoje živote

Ovaj zadatak je pred svakim od nas. Život nam je povjeren, mi smo za njega odgovorni. Stalno se postavljamo pitanje: šta ću sa svojim životom? Hoću li ići na predavanje, hoću li provesti veče ispred TV-a, hoću li se naći sa prijateljima?

U velikoj meri od nas zavisi da li će nam život biti dobar ili ne. Život uspeva samo ako ga volimo. Potreban nam je pozitivan odnos sa životom ili ćemo ga izgubiti.

2. Šta bi milion promijenio?

Život koji živimo nikada neće biti savršen. Uvek ćemo zamišljati nešto bolje. Ali hoće li zaista biti bolje ako imamo milion dolara? Možda tako mislimo.

Ali šta bi to promijenilo? Da, mogao bih više putovati, ali iznutra se ništa ne bi promijenilo. Mogao bih sebi da kupim lepšu odeću, ali da li bi se moj odnos sa roditeljima poboljšao? I potrebni su nam ti odnosi, oni nas oblikuju, utiču na nas.

Bez dobrih odnosa, nećemo imati dobar život.

Možemo kupiti krevet, ali ne i spavati. Možemo kupiti seks, ali ne i ljubav. A sve što je zaista važno u životu ne može se kupiti.

3. Kako osjetiti vrijednost svakodnevice

Može li život biti dobar u najobičnijem danu? To je pitanje osjetljivosti, pažljivosti.

Jutros sam se istuširao toplim tušem. Nije li divno moći se istuširati, osjetiti mlaz tople vode? Popio sam kafu za doručak. Tokom čitavog dana nisam morao da patim od gladi. Hodam, dišem, zdrav sam.

Mnogi elementi daju mom životu vrijednost. Ali, po pravilu, to shvatimo tek nakon što ih izgubimo. Moj prijatelj živi u Keniji šest mjeseci. Kaže da je tu naučio vrijednost toplog tuša.

Ali u našoj je moći da obratimo pažnju na sve vrijedno što nam život čini boljim, da se njime ponašamo pažljivije. Stani i reci sebi: sad idem da se istuširam. I dok se tuširate, obratite pažnju na svoja osećanja.

4. Kada mi je lakše reći „da“ životu

Vrijednosti su ono što jača moj temeljni odnos sa životom, doprinosi mu. Ako nešto doživljavam kao vrijednost, lakše mi je reći „da“ životu.

Vrijednosti mogu biti i male stvari i nešto grandiozno. Za vjernike, najveća vrijednost je Bog.

Vrijednosti nas jačaju. Stoga moramo tražiti vrijednost u svemu što radimo iu svemu oko nas. Šta je to što hrani naše živote?

5. Žrtvovanjem narušavamo simetriju

Mnogi ljudi rade nešto za dobro drugih, nešto odbijaju, žrtvuju se: za djecu, prijatelja, roditelja, partnera.

Ali ne isplati se samo zbog partnera kuvati hranu, imati seks – to bi trebalo da pričinjava zadovoljstvo i koristi i vama, inače dolazi do gubitka vrednosti. To nije sebičnost, već simetrija vrijednosti.

Roditelji žrtvuju svoje živote za svoju djecu: odriču se odmora da bi sagradili kuću kako bi njihova djeca mogla putovati. Ali kasnije će decu zameriti: "Sve smo uradili za vas, a vi ste tako nezahvalni." U stvari, kažu: „Plati račun. Budite zahvalni i učinite nešto za mene.»

Međutim, ako postoji pritisak, vrijednost se gubi.

Osjećajući radost što se možemo odreći nečega zbog djece, doživljavamo vrijednost vlastitog djelovanja. Ali ako nema tog osjećaja, osjećamo se prazno, a onda postoji potreba za zahvalnošću.

6. Vrijedno je poput magneta

Vrijednosti privlače, mame nas. Želim da idem tamo, želim da pročitam ovu knjigu, želim da jedem ovu tortu, želim da vidim svoje prijatelje.

Postavite sebi pitanje: šta me trenutno privlači? Gde me to sada vodi? Gde me vodi ova magnetna sila? Ako sam dugo odvojen od nečega ili nekoga, javlja se čežnja, počinjem da želim ponavljanje.

Ako nam je to vrijednost, rado idemo u fitnes klub iznova i iznova, sretnemo prijatelja, ostanemo u vezi. Ako je odnos s nekim vrijedan, želimo nastavak, budućnost, perspektivu.

7. Osećanja su najvažnija stvar

Kada imam osećanja, to znači da sam nečim dirnut, moja životna snaga se, zahvaljujući nekom ili nečemu, pokrenula.

Dirnut sam muzikom Čajkovskog ili Mocarta, licem mog djeteta, njegovim očima. Nešto se dešava između nas.

Kakav bi bio moj život da ništa od ovoga ne postoji? Jadno, hladno, poslovno.

Zato, ako smo zaljubljeni, osećamo se živima. Život kipi, kipi u nama.

8. Život se dešava u vezama, inače ne postoji.

Da biste uspostavili vezu, potrebno je da želite intimnost, da budete spremni da osetite drugog, da vas on dodirne.

Ulazeći u vezu, stavljam se na raspolaganje drugome, nabacujući mu most. Na ovom mostu idemo jedno do drugog. Kada uspostavim vezu, već imam pretpostavku o vrijednosti koju predstavljate.

Ako sam nepažljiv prema drugima, mogu izgubiti temeljnu vrijednost svog odnosa s njima.

9. Mogu postati stranac za sebe

Važno je da se osećate tokom dana, da se iznova i iznova pitate: kako se sada osećam? Kako se osjećam? Kakva osećanja se javljaju kada sam sa drugima?

Ako ne uspostavim odnos sa samim sobom, onda ću se delimično izgubiti, postati sam sebi stranac.

Odnosi sa drugima mogu biti dobri samo ako je u odnosu sa samim sobom sve u redu.

10. Da li volim da živim?

Živim, znači rastem, sazrevam, doživljavam neko iskustvo. Imam osećanja: lepa, bolna. Imam misli, zauzet sam nečim tokom dana, imam potrebu da obezbijedim život.

Živjela sam nekoliko godina. Da li volim da živim? Ima li nešto dobro u mom životu? Ili je možda težak, pun muka? Najvjerovatnije, barem s vremena na vrijeme jeste. Ali generalno, meni je lično drago što živim. Osećam da me život dodiruje, postoji neka vrsta rezonancije, pokreta, drago mi je zbog ovoga.

Moj život nije savršen, ali ipak dobar. Kafa je ukusna, tuš je ugodan, a oko sebe ima ljudi koje volim i koji vole mene.

Ostavite odgovor