Ne sjedi mirno! Pokret!

Prije nego što sam znala da ću postati mama, bila sam profesionalna snouborderica, tri puta sedmično trenirala sam kik boks i svo slobodno vrijeme provodila u teretani. Bila sam sigurna da će mi trudnoća biti laka, bez ikakvih komplikacija i maštala sam o tome kako ćemo moja beba i ja zajedno raditi jogu. Htela sam da budem najsrećnija i najzdravija mama ikada! Pa, ili sam to zaista želio… Međutim, stvarnost se pokazala potpuno drugačijom. Tek kada je moja kćerka imala dvije godine, imala sam energije i vremena da barem malo vježbam. Nisam imala pojma o svim poteškoćama majčinstva i nisam mogla ni da zamislim da će me sve povrede zadobivene na treninzima i takmičenjima nakon porođaja podsjećati na mene, a ja ću voditi sjedilački način života. Srećom, ovo vrijeme je iza nas, a sada želim podijeliti svoje iskustvo o tome kako sam se uspio vratiti sportu i aktivnom načinu života. Evo tri lekcije koje sam naučio (nadam se da će biti korisne ne samo za mlade majke): 1) Budite ljubazni prema sebi Prije trudnoće smatrala sam se super sportistom, bila sam prilično naivna, zahtjevna i nisam opraštala ni sebi ni drugima bilo kakve nedostatke. Moja ideja o tome šta znači biti u dobroj formi bila je čvrsta, ali moje tijelo se promijenilo. Dok nisam mogao ponovo da se vratim u teretanu, morao sam da naučim da se oslobodim uma, da živim u sadašnjosti i da uživam u trenutku. 2) Nemate dovoljno vremena? Probajte nešto novo! Nisam se bavio sportom jer nisam imao vremena za to. Ovo uvjerenje je bila moja glavna prepreka. Što sam više razmišljao o tome koliko vremena bih trebao provesti putujući do teretane, više sam pronalazio izgovora da ne idem tamo. Jednog dana, iz potpunog očaja, odlučila sam da počnem da trčim po kući... Mrzela sam da trčim, ali moje telo i moj um su zahtevali trening. I znaš šta sam našao? Šta stvarno volim da trčim! I dalje trčim, a u posljednje tri godine sam istrčala dva polumaratona. Dakle, nije u pitanju nedostatak vremena, već stare navike i uvjerenja. 3) Proslavite svoj život – nikad ne znate koga inspirišete Naravno, bilo mi je teško zaboraviti na dosadašnja dostignuća u sportu i početi sve ispočetka. Moj napredak u trčanju nije mi se činio toliko značajan. Međutim, primijetio sam da kada sam prijateljima pričao o njima, inspirisao sam ih svojim primjerom, pa su i oni počeli trčati. I ovo je veliki razlog za radost! I shvatio sam da bez obzira šta radiš, raduj se tome, podijeli svoju radost sa drugima i slavi svoj život! Izvor: zest.myvega.com Prijevod: Lakshmi

Ostavite odgovor