"Dole Poljska sa nakazom doktorke!" poznati kirurg je govorio o dr. Ani Tomaszewicz-Dobrskoj

Ne samo talentovan i izuzetno inteligentan, već i tvrdoglav i odlučan. Odbila je ponudu koja joj je otvorila vrata međunarodne karijere i umjesto u Tokio otišla u Varšavu. Njen život je bio pun iznenadnih preokreta. Činjenica da je ušla u profesiju kojom dominiraju muškarci odredila je njen susret sa turskim sultanom. Trenutno u Poljskoj, 60 posto. doktori su žene, ona je bila prva.

  1. Anna Tomaszewicz je sa 15 godina donijela odluku da postane "lijek"
  2. Diplomirala je medicinu u Cirihu sa odlikom kao prva Poljakinja
  3. Nakon povratka u zemlju nije joj bilo dozvoljeno da vježba. U priznavanju diplome pomogla joj je slučajnost
  4. U Varšavi se bavila glavnom ginekologijom, vodila porodilište i obučavala babice
  5. Aktivno je podržavala borbu za jednaka prava žena, pisala članke, govorila, bila suorganizator prvog Kongresa poljskih žena
  6. Više ažuriranih informacija možete pronaći na početnoj stranici TvoiLokony

Kada se novopečena diplomantka Medicinskog fakulteta Univerziteta u Cirihu vratila u domovinu da započne svoju praksu, izvanredni hirurg, do danas pokrovitelj mnogih poljskih bolnica, prof. Ludwik Rydygier je rekao: «Daleko iz Poljske sa nakazom žene doktorice! Budimo i dalje čuveni po slavi naših žena, koju pesnik tako lepo proglašava „u pratnji Gabrijele Zapolske, koja se smatra jednom od prvih poljskih feministkinja: „Ne želim lekarke, advokatice ili veterinarke! Ne zemlja mrtvih! Ne gubite svoje žensko dostojanstvo! ».

Poljske novine na naslovnim stranama izvještavaju o njenom studiranju u Švicarskoj

Anna Tomaszewicz rođena je 1854. godine u Mławi, odakle se porodica preselila u Lomžu, a potom u Varšavu. Njen otac je bio oficir vojne policije, a majka, Jadwiga Kołaczkowska, poticala je iz plemićke porodice sa dugom patriotskom tradicijom.

Godine 1869. Ana je diplomirala s odličnim uspjehom na višu platu gospođe Paszkiewicz u Varšavi. Već tokom studija imala je ideju da će postati doktorka. Roditelji u početku nisu prihvatili planove 15-godišnjaka ne samo iz moralnih, već i iz ekonomskih razloga. Imali su šestoro djece za izdržavanje. Anna je dugo morala ubjeđivati ​​oca da donese odluku, a konačna svađa se ispostavilo da je… štrajk glađu. Gospodin Władysław se konačno sagnuo i otvorio kovčeg. Dvije godine je zapošljavao privatne učitelje da spremaju kćerku za studije. Predavali su joj predmete koji nisu bili plaćeni – biologiju, fiziku, hemiju, francuski, njemački i latinski.

Konačno, 17-godišnja djevojka je otišla u Cirih. Godine 1871. položila je prijemni ispit i započela studije.

Prva žena je tamo primljena na studije medicine 1864. Poljakinja je bila petnaesta studentica. Prije nje u medicinu je ušlo šest žena, četiri Njemice, dvije Engleskinje i jedna Amerikanka. Žene koje studiraju na medicinskom fakultetu nazivale su se medicinarima. Muškarci – predavači i kolege – često su dovodili u pitanje svoju podobnost za profesiju. Pričalo se da su kandidatkinje za doktore loše, pa im je prilikom upisa prve godine tražena moralna potvrda.

Ipak, varšavske novine su pisale na naslovnim stranama: „U septembru 1871. Anna Tomaszewiczówna je otišla iz Varšave u Cirih da studira medicinu na tamošnjem univerzitetu“. To je bila stvar bez presedana.

Ispostavilo se da je Anna veoma talentovana učenica. Od treće godine je učestvovala u istraživanju, a na petoj je postala asistent prof. Edward Hitzing, neurolog i psihijatar. Ovu plaćenu pomoćnicu skoro je platila životom, jer je tokom rada oboljela od tifusa, koji je jako teško prošla.

Godine 1877. dobila je doktorsku titulu i odlikovanje za svoju tezu pod naslovom „Doprinos fiziologiji slušnog lavirinta“. Odmah joj je ponuđeno da produži svoj asistentski staž i ode u Japan. Međutim, vraćena u domovinu, Ana je to odbila i otišla u Varšavu.

Dr. Tomaszewicz je brzo požalila zbog svoje odluke

Kod kuće je štampa prikazivala doktorice kao osobe koje su nepromišljene, bez predispozicija za profesiju. Prezirno su se prema njoj odnosile i njene kolege. Odmah po povratku, protiv nje je poduzeo mjere, između ostalog, poznati prof. Rydygier.

Dr. Tomaszewicz odlučila je da će slomiti otpor svojih kolega, dokazujući svoje znanje i vještine. Podnijela je zahtjev za prijem u Varšavsko medicinsko društvo. Njen rad, napisan za prestižni nemački medicinski časopis, već je bio u biblioteci društva. Sada je tamo poslala još dvoje. Predsjednik Henryk Hoyer ih je visoko ocijenio, napisavši da kandidat ima “velike sposobnosti” i “potpuno upoznatost sa ciljevima i sredstvima medicine”, ali to nije uvjerilo ostale članove društva. Njena kandidatura je izgubljena na tajnom glasanju.

Aleksander Świętochowski i Bolesław Prus su je branili u štampi. Prus je napisao: „Mislimo da je ova nesreća jednostavan simptom odbojnosti prema neobičnim stvarima, pojava koja je toliko česta u svijetu da čak i vrapci kljucaju kanarinca jer je žut“.

Mladoj doktorici, nažalost, nije dozvoljeno da nostrifikuje diplomu i tako počne da radi u struci. “Przegląd Lekarski” je izvestio: “Za žaljenje je priznati da gospođica T. na samom početku doživljava samo neprijatnosti u svojoj profesiji. Htjela je ovdje polagati ispit i otišla kod kustosa naučnog okruga, koji ju je poslao ministru, a ministar je to odbio. Štaviše, ponudila je svoje usluge Društvu Crvenog krsta, ali ono je odbilo njenu ponudu”.

Društvo Crvenog krsta je odbijanje zapošljavanja lekara pravdalo nedostatkom prava na praksu i krug je zatvoren.

Pogledajte i: Sir Frederick Grant Banting – ortoped koji je spasio živote dijabetičara

Doktor pokušava u Sankt Peterburgu

Vidjevši da su njeni napori da dobije priznanje svoje švicarske diplome u Varšavi bezuspješni, dr. Tomaszewicz odlazi u Sankt Peterburg. Ni tu nije lako, jer doktori iznose sljedeće argumente: «žene ne mogu biti doktorice jer...nemaju brade!".

Međutim, Annie je slučajno priskočila u pomoć. U isto vrijeme u Sankt Peterburgu je bio i izvjesni sultan koji je tražio ženu koja bi mu pružila medicinsku negu njegovom haremu. Imao je dosta zahtjeva jer je kandidat morao tečno govoriti njemački i engleski jezik. Dr. Tomaszewicz je ispunjavao sve ove uslove. Zaposlena je, a to joj je zauzvrat omogućilo da potvrdi svoju diplomu. Položila je ispite na Univerzitetu u Sankt Peterburgu i stekla pravo na praksu širom naše zemlje.

Godine 1880. Ana se vraća u Poljsku i počinje svoju praksu u Varšavi u junu. Ne bavi se fiziologijom, što je bila njena specijalizacija. Radi u ulici Niecała, specijalizirajući se za liječenje žena i djece. Ovaj izbor je u velikoj mjeri bio iznuđen okolnostima, jer bi malo muškaraca bilo spremno da je konsultuje u to vrijeme.

Godinu dana kasnije, njen lični život se takođe menja. Udaje se za kolegu – specijaliste ORL Konrada Dobrskog, sa kojim ima sina Ignacija.

Godine 1882. dr. Tomaszewicz-Dobrska bilježi još jedan mali profesionalni uspjeh. Počinje da radi u porodilištu u ulici Prosta. Nije bilo lako dobiti posao jer je morala pobijediti svoje muške konkurente. Međutim, dobila je snažnu podršku svog supruga, kao i Boleslava Prusa i Aleksandra Świętochowskog.

Prvi poljski ginekolog

Porodilište u kojem radi osnovano je na inicijativu poznatog bankara i filantropa Stanisław Kronenberg. On je izdvojio sredstva za otvaranje pet sličnih objekata nakon što je u Varšavi izbila epidemija puerperalnih infekcija.

Počeci rada dr. Tomaszewicz-Dobrske bili su dramatično teški. Stara stambena kuća u ulici Prosta nije imala tekuću vodu, nije bilo toaleta, a stare, napukle peći su se dimile. U takvim uslovima, doktor je primenio pravila antiseptičkog tretmana. Razvila je i osnovna pravila higijene, koja je nazvala “Zavjeti čednosti”. Svo osoblje ih je moralo striktno pratiti.

Zakletve čistoće:
  1. Neka vaša profesija posveti vaš zavjet čednosti.
  2. Nemajte drugih uvjerenja osim bakterija, nemate težnje osim dekontaminacije, nemate drugog ideala osim steriliteta.
  3. Zakuni se duhom vremena da ga ni na koji način ne huliš, posebno na hvalisavo i prazno buncanje o prehladama, prejedanju, strahu, uznemirenosti, udaranju u mozak hranom ili bilo kojoj drugoj jeresi koja je u suprotnosti sa zaraznom prirodom groznice.
  4. Za vječna vremena i vječno prokletstvo, proklinjajte ulje, sunđer, gumu, mast i sve što mrzi vatru ili je nije poznavalo, jer je bakterijsko.
  5. Budite uvijek svjesni i svjesni da nevidljivi neprijatelj vreba svuda, na njih, na vama, oko vas, iu vama u blizini trudnice, na porođaju, akušeri, bebine oči i pupci.
  6. Ne dirajte ih, čak ni uz viku i stenjanje vaše pomoći, sve dok se ne obučete u bijelo od glave do pete, niti svoje gole ruke i ruke ili njihova tijela pomažite obilnim sapunom ili baktericidnom snagom.
  7. Naređuje vam se prvi interni pregled, drugi je dozvoljen, treći se mora oprostiti, četvrti se može oprostiti, peti će vam biti optužen kao zločin.
  8. Neka vam spori puls i niske temperature budu najveća titula slave.

Tamo je pomoć bila besplatna, a koristile su je najsiromašnije stanovnice Varšave. Godine 1883. u ustanovi je rođeno 96 djece, a 1910. godine već 420.

Pod vladavinom dr. Tomaszewicz-Dobrske, stopa smrtnosti porodilja pala je na 1 posto, što je izazvalo divljenje ne samo kod ljekara u Varšavi. Zahvaljujući njenom zalaganju, 1889. godine azil je preseljen u novu zgradu u ul. Żelazna 55. Tamo su prostorije i sanitarni uslovi bili mnogo bolji, čak su stvorene i izolacijske sobe za febrilne akušere. Tamo je 1896. godine doktor prvi u Varšavi izvršio carski rez.

Pored toga, dr. Anna obučava osoblje i akušere. Obrazovala je 340 babica i 23 akušera. Objavila je nekoliko desetina medicinskih članaka o metodama liječenja koje se koriste u njenoj ustanovi, kao i, na primjer, o životnom standardu poljske zajednice u odnosu na Evropljane.

Njeni opisi azila blistaju s malo ironije, poput tesne, siromašne kuhinje u kojoj se kuva i pere, i gde sluge spavaju i čekaju posetioce, ona naziva „Panteonom, koji obuhvata sve kultove i sve rituale“.

Doktor je u struci radio skoro 30 godina, stekavši slavu vrsnog doktora, a njena ordinacija je bila ispunjena ženama iz svih sfera života. Na kraju svog života, dr. Tomaszewicz-Dobrska jedna je od najpopularnijih ljekarki u glavnom gradu, koja besplatno liječi siromašne pacijente, pa čak i pruža finansijsku podršku. Kada su 1911. godine u Varšavi osnovana dva porodilišta: Sveta Zofija i Fr. Anna Mazowiecka, a skloništa su zatvorena, on odbija preuzeti upravljanje bolnicom, predlažući svog zamjenika za ovu poziciju.

Pored svoje profesionalne aktivnosti, dr. Anna je bila aktivna iu Varšavskom dobrotvornom društvu (dostojnik je šivaće) i Udruženju ljetnih kampova za djecu, također je doktorica u prihvatilištu za učitelje. Piše članke za nedeljnik Kultura Polska i govori o pravima žena. Prijatelj je sa Elizom Orzeszkovom i Marijom Konopnickom. Od svoje 52. godine bila je i aktivni član Poljskog kulturnog društva. Godine 1907. učestvovao je u organizaciji prvog Kongresa poljskih žena.

Dr Anna Tomszewicz-Dobrska umire 1918. od plućne tuberkuloze, od koje je oboljela mnogo ranije. Znajući njene stavove, njeni prijatelji su odlučili da novac umesto na kupovinu venaca i cveća potroše na akciju „Kap mleka“.

Uredništvo preporučuje:

  1. Kako šah utiče na mozak?
  2. «Doktor Smrt» – doktor koji je postao serijski ubica. Policija mu je pripisala preko 250 žrtava
  3. Trampov Bane i nada Amerike – ko je zaista dr Entoni Fauči?

Ostavite odgovor