Emfizem

Emfizem

Emfizem – éto zabolevanie, karakterističnoe rasširenie grudnoj ćelije. Naziv ovog hroničnog oboljenja nastaje od reči emphysao – razduvatʹ (grč.). Zbog bolesti razbijaju se peregorodki između alveola i rasširâûtsâ konečni razvetvleniâ bronhov. Lëgkie razduvaûtsâ, uveličavaetsâ ih obʺëm, u tkani organ obrazuûtsâ vozdušne pustoty. Ovo dovodi do proširenja grudne ćelije, pribavljajući harakternu bočkoobraznu formu.

Mehanizam povreždeniâ lëgkih pri émfizeme:

  1. Alveoli i bronhioli rastegljivaju se, povećavaju se u 2 raza.

  2. Stenki sosudov stanovâtsâ tonʹše, proishodit rastâženie gladkih mišića. Iz-za zapuštanja kapiljara narušaetsâ pitanie u acinuse.

  3. Izbytok vazduha u alveolarnom prosveti predstavljen je ne kislorodom, a otrovana gasna smesa sa visokim sadržajem uglekislog gasa. Iz-za manje ploŝdi formiranja gazoobmena između krova i kislorodom vazduha oŝuŝaetsâ deficit kisloroda;

  4. Zdorova tkanʹ lakih strana se podvrgava davlenju sa proširenim delovima, narušava ventilaciju ovog organa sa javljanjem odyški i drugih simptoma bolesti.

  5. Uvodi povećanje unutarnjeg davljenja, što izaziva sduljenje lahkih arterija. Pri ovome pravih odeljenja srca doživljavaju postojanu povećanu nagruzku za prevazilaženje ovog pritiska, što leži u osnovi suputstvujućoj perestrojki srčanih mišića u vidu hroničnog laganog srca;

  6. Vyzyvaet kislorodnoe gladanie tkanej i priznaki dyhatelʹnoj nedostatnosti.

Govor o patogenezi lakih emfizema u klasičnoj varijanti, moguće je karakterizirati tako: narušavanje izlaza zraka prevladava nad kršenjem njegovog ulaza u alveole. Kakav rezultat – zrak djeluje u lakim, a izlazi iz njih u takvom i nesposobnom obʺëme. Na pozdnih stadijah procesa strada, kak funkciâ vdoha, tak i vdoha. Lëgkie se nalaze u stalnom razdutom stanju i sadrže pod visokim tlakom zraka sa visokom koncentracijom ugljekislog gasa. Oni, kako bi se isključili iz akta dyhaniâ.

Pričiny émfizemy lëgkih

Emfizem

Razlog nastanka ove patologije deluju na dve grupe.

  1. Narušenie élastičnosti i pročnosti tkanej lëgkog:

    • Vroždënnye osobenosti stroeniâ tkani lëgkih. Davlenie u alveolah povyšaetsâ iz-za spadaniâ bronhiol zbog uzroka vroždënnyh defektov.

    • Narušenie hormonalnog balansa. Glatke mišiće bronhiola imaju sposobnost smanjenja ravnoteže između estrogena i androgena. Slijedeće ovo – rastojanje bronhiola i obrazovanje pustot u parenhime lahkih.

    • Vdyhanie zagrâznënogo vozduha s primesâmi tabačnog dyma, ugolʹnoj pyli, smoga, toksina. Najopasniji proizvodi – to su kiseline i azota — pobočni proizvodi za preradu automobilskog goriva i izbacivanje teplovyh elektrostancija. Mikročasti ovi spojevi otvaraju se na stenkama bronhiola. Oni poražavaju sosudy lahkih, hranijuće alveole, vraćaju resnitčatyj epitelije, aktiviraju alveolarne makrofage. Dodatno povećava nivo nejtrofila i proteolitičkih fermenata, koji dovodi do destrukcije stenoka alveola.

    • Vroždënnaâ nedostatka alʹfa-1 antitripsina. Ova patologija dovodi do toga da proteinski fermenti pronalaze nesvojstvenu funkciju – umjesto toga, da bi uništili bakterije, one razlažu stenke alveola. U normalnom alfa-1 antitripsin treba obezvrežiti ove manifestacije odmah nakon njihovog pojavljivanja.

    • Promjene u godinama. Krovoobraŝenie požilogo čoveka preterpeva izmene u hudšemu, izaziva osetljivost na toksine vazduha. U požilyh lûdej medlennee vosstanavlivaetsâ lëgočnaâ tkanʹ posle vospaleniâ lëgkih.

    • Infekcije respiratornog trakta. Pri nastanku pnevmonije ili bronhitisa imunitet stimuliše aktivnost zaštitnih ćelija: makrofagova i limfocita. Pobočnoe djelovanje ovog procesa – otopina bijelog stenoka alveola. Dodatno – brzi mokroti ne propuštaju zrak iz alveola do izlaza, što dovodi do rastavenja tkaneja i peropolnenije alveolarnih mješaka.

  2. Povyšenie davleniâ v lëgkih:

    • Profesionalne opasnosti. Podrška profesije muzykantov duhovnih instrumenata, stekloduvov – povišeno davlenie vozduha u lëgkih. Dlitelnoe dejstvo ovih vrednosti dovodi do narušavanja krvotoka u stenama bronhova. Zbog slabosti lakih mišića dio zraka ostaje u bronhima, tako da se ne dodaje sljedeća porcija pri vdohe. Éto privodi k poâvleniû polostej.

    • Hroničeskij opstruktivnyj bronhit. Pri ovoj patologiji narušaetsâ prohodnost bronhiola. Vozduh pri vydohe ne polnostʹû vyhodit iz lëgkih. Iz-za ovo rastegnuûtsâ i alveoly, i melkie bronhi, so vremenem u tkanyh lëgkogo nastaje polnosti.

    • Zakuporka inorodnym telom prosveta bronhov. Ostruje formu emfizema, kao što je vazduh iz ovog segmenta lakog, ne može doći.

Točnaâ pričina poâvleniâ i razvoj patologije do sih por ne ustanovljena. Po mnijenju učënyh, na pojavu emfizema laganog utiče nekoliko faktora.

Priznaki i simptomi emfizemy lëgkih

Emfizem

  • Cijanoza – končik nosa, močki ušej, nogti priobretaût sinevatyj cvet. S razvojem bolesti kože i slizistye omotači stanovâtsâ blednymi. Pričina – melkie kapilare ne napolnâûtsâ krovʹû, fiksiruetsâ kislorodnoe gladanie.

  • Odyška ékspiratornogo karaktera (s zatrudnim vydohom). Neznačajna i nezamisliva u početku bolesti, ona napreduje u daljnjem. Karakterizuetsâ zatrudnim, stupenčatym vydohom i krotkim vdohom. Iz-za skopleniâ slizi vydoh udlinennyj i pyhtâŝij. Diferencijacija od odiški pri serdečnoj nedostatnosti – ne usiljuje se u položaju ležaja.

  • Intenzivna rabota myš, obespečivaûŝih dyhanie. Za obezbeđivanje lakih radnji na indohe intenzivno naprâgaju mišiće, opuštajuću dijafragmu i podnime rëbra. Na vydohe bolnoj naprâgaet mysy brûšnogo pressa, podnimaûŝie dijafragmu.

  • Nabuhanie šejnyh ven. Voznikaet iz-za poviseniâ vnutrigrudnogo davleniâ vo vremâ kašlâ i vydoha. Pri émfizeme, osloženoj serdečnoj nedostatkom, šejnye vene nabuhaût i pri vdohe.

  • Porozovenie cveta lica vo vremâ pristupa kašlâ. Zahvaljujući ovom simptomu bolne emfizeme dobili su prozviŝe «rozovye pyhtelʹŝiki». Količestvo otdelâemogo pri kašle neveliko.

  • Gubitak težine. Simptom povezan s prekomjernom djelatnošću mišića, osiguravajući disanje.

  • Uveličenie razmera pečeni, eë opuŝenie. Proishodit zbog zastoâ krovi u sosah pečeni i opuŝeniâ diafragmy.

  • Promjene u izgledu. Poâvlâûtsâ u bolʹnyh s hroničnoj emfizemoj dugog tečenja. Priznaka: korotkaâ šeâ, vypâčennye nadklûčnye âmki, bočkoobraznaâ grudʹ, obvislyj život, vtânutye na vdohe mežrebernye promežutki.

Vidy émfizem lëgkih

Klasifikacija emfizema se događa po neskolskim kategorijama.

Po prirodi toka:

  • oštar. To može izazvati značitelnu fizičku nagruzku, pristup bronhalnoj astmi, popadanje inorodnog predmeta u bronhijalnu setu. Proishodit vzdutie lëgkogo i pererastâženie alveol. Sostoânie ostroj emfizemy obratimo, no trebuet ékstrennogo lečeniâ.

  • hroničan. Izmena u lakim proishodât postupno, na ranoj fazi možete dobiti potpunu izlečenje. Bez lečeniâ privodi k invalidnosti.

Po poreklu:

  • Pervičnaâ émfizema. Proishođenje povezano s vroždënnym osobenostima organizma. Javlja se samostalnim zabolevanjem, dijagnostikuje se čak i kod novorođenih i grudne dece. Ploho poddaëtsâ lečeniû, napreduje u ubrzanom tempu.

  • Vtoričnaâ émfizema. Proizvedeno je povezano sa postojanjem opstruktivnih bolesti u hroničnoj formi. Pojava bolesti može ostati nezapamćena, a korištenje simptoma dovodi do potere radne sposobnosti. Ako se zabolevanje ne leči, veličina polastenja koja se pokreću može biti značajna, snimati čitave dole lakih.

Po rasprostranënosti:

  • Difuznaâ forma. Poraženie tkani i razrušenie alveola se dešavaju po celoj tkani lakih. Tâželye forme bolesti mogu se završiti transplantacijom donorskog organa.

  • Fokalna forma. Izmjena parenhima dijagnosticira se oko čagova tuberkuloze, rubcova, mjesta zakupa bronha. Simptomi emfizemy manje vyraženy.

Po anatomskim osobenostima, po odnošenju k acinusu:

  • Panacinarnaâ (vezikulârnaâ, hipertrofičeskaâ) forma. Dijagnostikuje se kod pacijenata s tâžëloj formoj emfizemy. Vospalenie otsutstvuet, imeetsâ dyhatelʹnaâ nedostatʹnostʹ. Između povreždënnyh i vzdutyh acinusama nema zdravovoj tkani.

  • Centrilobulârnaâ oblik. Destruktivni procesi zatraguju centralnu čast acinusa. Iz-za proširenja prosvete bronha i alveola razvija se proces oživljavanja, u velikom broju izlaze na slizʹ. Proishodit fibroznoe pereroždenie stenok povreždënnyh acinusov. Nepovezana parenhima lakih međudelova, podvergšisâ destrukcija, ispolnjuje svoje funkcije bez promena.

  • Periacinarnaâ (parasepitalnaâ, distalʹnaâ, perilobulârnaâ) forma. Razvivaetsâ pri tuberkuloze, pri étoj forme poražaûtsâ krajnie otdely acinusa vozle plevry. Može se završiti složnim – razryvom poraženog učastka lëgkog (pnevmotoraksa).

  • Okolorubcovaâ oblik. Karakterizira se neznačajnim simptomima, manifestira se kao fibroznyh očagov i rubcov u lakih.

  • Bulleznaâ (puzyrčataâ) forma. Vozle plevry ili po celoj parenhime obrazuju se bully (puzyri) prečnika 0,5-20 sm. Oni nastaju na mestu povreždënnyh alveola. Mogut razryvatʹsâ, inficirati, podvrgnuti sdavlivaniû okružaûŝie tkani.

  • Intercionalʹnaâ (podkožnaâ) forma. Iz-za razryva alveol pod kožu obrazuûtsâ puzyrʹki vozduha. Po limfatičkim putevima i prosvetama između tkanjama oni se perediguju pod kožu glave i šei. Iz-za razryva puzyrʹkov, preostalih u lakih, može proizvesti spontani pnevmotoraks.

Zbog pojave:

  • Starčeskaâ émfizema. Voznikaet zbog vozrastnih promena u sosijama, narušenih elastičnosti stenoka alveola.

  • Lobarnaâ émfizema. Nablûdaetsâ u novoroždënnyh, poâvlâetsâ neprohodimosti jednog ih bronhov.

Bulleznaâ émfizema lëgkih

Emfizem

Pod buleznom emfizemom laganih shvataju kritičko kršenje strukture lakočne tkani, pri čemu se proističe razrušenje mežalʹveolârnyh peregorodok. Pri étom obrazuetsâ odna bolʹšaâ polnostʹ, zapolnennaâ vozduhom. Bullezna emfizema može nastati na fone opšte emfizeme lahkih, kao jedna od krajnjih stepena njenog razvoja, a može se razviti i na fonu zdrave okoline lahke tkanine. Sposobnost takve bulezne transformacije perenesënnyh vospalitelnih i nagnoičkih procesa u lakšim, osobenim sa hroničnim tečenjem (hronični apsces, bronhoektaze, tuberkulozni očagi). Mehanizm eë poâvleniâ na početku nosi vikarni karakter emfizeme, koji se tokom vremena transformiše u bullu.

Ako je bulezna emfizema predstavljena jedinstvenim bulama na lakim površinama, osoba obično ne zna o njenom postojanju. Nije dostupna dijagnostika čak ni pri rentgenološkom istraživanju. Sovsem inače delo obstoit s množestvennymi bulami po celoj površini lëgoj tkani. U ovakvih bolnih imaju sve simptome emfizema lakih, u tom broju priznaju dahnu nedostatku te ili inog stepena.

Opasnost bulleznoj emfizemy nastaje s silʹnym istončenjem poverhnostne omotače bully. U tom slučaju krajnje visok rizik eë razryva. Ovo je moguće pri rezkim prepadanjem davljenja u grudnu kletku (kašel, fizičko napon). Kada se desi da razryv bully, vazduh iz lahkih stremitelno postupi u plevralʹnuû polost. Voznikaet opasno sostoânie pod nazvanim pnevmotoraks. Pri ovom zraku, naplivaemyj u plevralnoj polasti, stvara visoko davljenje, koje sdavva poražënonoe lëgkoe. Ako defekt lagane tkanine dostatno veliki, on nije u stanju da se zakrije samostalno, što dovodi do neprekidnog postupanja vazduha u plevralnoj polnosti. Kada njegov nivo postaje kritičan, on počinje postupati u sredini i podkožnoj kletki, što postaje uzrok razvoja podkožne i emfizemne sredine. Ovo je veoma opasno, tako da može završiti dekompenziranu disanju nedostatkom i zaustavljanje srca.

Diagnostika émfizemy lëgkogo

Pregled kod doktora

Kao prvenstvene simptome ili podozrenja emfizema lakog bolnog posmatra pulmolog ili terapeut.

Pregled prolazi po sljedećoj shemi:

  1. Pervyj étap – sbor anamneza. Primerna tematika pitanja pacijentu:

    • Dolgo li prodolžaetsâ kašelʹ?

    • Kurit li bolʹnoj? Ako da, to, kako dugo, koliko sigaret on koristi u sutki?

    • Nablûdaetsâ li odyška?

    • Kako pacijent oseća sebstvo pri povišenoj fizičkoj nagruzke;

  2. perkusija — poseban priëm prostukivaniâ grudnoj kleti prstiju pravoj ruci preko položene na grudi ladonʹ levoj. Vozmožni simptomi:

    • Ograničennaâ podvižnostʹ lëgkih;

    • «korobočnyj» zvuk nad udelom povišane zračnosti;

    • Opuŝenie nižnego kraâ lëgkih;

    • Složnostʹ opredeleniâ granic serdca.

  3. Auskultacija – proslušivanie grudnoj kletki pri pomoci foendoskopa. Vozmožnye proâvleniâ zabolevaniâ:

    • Usilenie vydoha;

    • Priglušennye tony srca iz-za pogloŝeniâ zvuka napolnenoj vozduhom parenhimoj lëgkogo;

    • Oslabljenoe dyhanie;

    • Pri soedinenii bronhita – suhe hripy;

    • Tahikardija – pokušaj kompenzacije srca nadoknađuje kislorodno gladovanje za sčët učaŝeniâ serdečnyh skraćenica;

    • Usilenie vtorogo serdečnogo tona u postizanju povećanja krvnog pritiska u malom krugu krvoobraženja, kao priznanje poraženosti desne polovine srca;

    • Učašćeno disanje sa frekvencijom od 25 i više udaha u toku minuta, kao priznavanje prenaprjeđenja disajne muskulature i disajne nedostatke.

Instrumentalʹnye metody dijagnostike émfizemy lëgkogo

  1. Rendgen – istraživanje lakih s dobivanjem njihovih slika na specijalnoj plomki uz pomoć rentgenskih svjetala. Snimci se izvršavaju u direktnoj proekciji, kada se istraživanje provodi u osoblju pacijenta u aparatu. Pri analizi snimka vrač otkriva patologiju lakih i stadiju rasprostranjenog procesa. Po potrebi utočneniâ dijagnoze označavaju magnetno-rezonansnu i kompjutersku tomografiju, spirometriju.

    Pokazaniâ k issledovaniû:

    • Ežegodnyj profosmotr,

    • dispneja,

    • Slaboe dyhanie,

    • Hripy, šum treniâ plevry pri proslušivanii grudnoj kletki,

    • Dlitelʹnyj kašelʹ,

    • Podozrenie na tuberkuloz ili vospalenie lëgkih, bronhit, emfizemu;

    • Pneumotoraks.

    Protipokazaniâ: laktaciâ i beremennostʹ.

    Mogući simptomi:

    • Uveličenie lëgkih, ih naloženie, sdavlivanie sredostenʹâ;

    • Prozračnostʹ poražënnyh učastkov;

    • Rasširennye mežrebernye promežutki;

    • Izmenenie sosudistoj sistemy lëgkih;

    • Opuŝenie nižnego kraâ lëgkih i dijafragmy;

    • Obnaruženie bika i očagov zazračnosti.

  2. Magnitno-rezonansnaâ tomografija (MRT) lëgkih– istraživanje, fiksiruûŝee razlike u pogloŝenii radiovoln kletki organizma čoveka. Magnitno-rezonansna tomografija daje informacije o dostupnosti židkosti i očagov patologije, o stanju bronha. Za kreiranje punocennih slika obavljaju se rezi u debljini od 1 sm, uvodi se kontrastna supstanca u opredeljenim delovima tela. Nedostatok issledovanja – točna vizuelizacija omogućava postojanje vazduha u malim bronhijama i alveolama. Issledovanie provodi v tečenie polučasa. Otsutstvie oblučeniâ čini MRT mogućim za beremennyh ženŝin.

    Indikacije za provođenje:

    • Simptomi ukazuju na postojanje kist, opholej, no rentgenski snimak ih nije pokazao;

    • Podozrenie na sarkoidoz, tuberkuloznoe poraženie lëgkih;

    • Uveličenie limfouzlov v proekcii lëgkih;

    • Imeûtsâ anomalii razvoja organa dyhaniâ.

    Kontraindikacije:

    • Psihičeskie zabolevaniâ, prepâtstvuûŝie sohraneniû dlitelʹnogo nepodvižnogo položeniâ;

    • Boâznʹ zakrytogo prostranstva;

    • Ožirenie v tâžëloj forme;

    • Naličie implantata, kardiostimulatora, ne udalënnyh oskolkov.

    Simptomy émfizemy, opredelâûŝiesâ pri pomoći MRT:

    • Bully i polosti različnoj veličini;

    • Uveličennoe lëgkoe;

    • Sdavlivanie zdorovoj tkani;

    • Uveličenie količestva židkosti v plevre;

    • Povreždenie alʹveola i ih kapillarov;

    • Narušennoe krovosnabženie;

    • Opuŝenie diafragmy.

    Emfizem

  3. Kompʹûternaâ tomografija (KT) lëgkih. Metoda kompjuterske tomografije zasnovana na otraženiji tkanjami tela čoveka rentgenskih lučeja. Na izlazu se dobija poslojeno kompjutersko izobraženje strojeniâ lëgkih. Za veću informativnost vvodât kontrastnoe veŝestvo. Procedura traje 20 minuta. U ovom periodu lahkie skaniruûtsâ rentgenovskim slučajem. Nedostatkom metoda smatra značajnoe oblučenje pacijenta.

    Indikacije:

    • Utočnenie dannyh rentgenskogo obsledovaniâ;

    • Podozrenie na émfizemu;

    • Podgotovka za bronhoskopiju ili biopsiju lgokog;

    • Obrazloženje potrebne operacije;

    • Difuznye izmene v tkanâh lëgkogo.

    Kontraindikacije:

    • Individualʹnaâ neperenosimostʹ kontrastnogo veŝestva;

    • Saharnyj dijabetes v tâžëloj forme;

    • Trudnoća;

    • Teška gojaznost;

    • Krajnââ oslabljenanostʹ;

    • Bubrežna insuficijencija.

    Simptomi emfizemy:

    • Vyâvlenie ploŝadi rasširennyh učastkov;

    • Fiksaciâ razmera i raspoloženiâ bik;

    • Rasširenie sosudov u kornâ lëgkogo;

    • Poâvlenie za vozdušnyh učastkov.

    Emfizem

  4. Scintigrafija pluća. Metod issledovaniâ lëgkih putëm vvedeniâ v nih radioaktivnyh izotopov (tehnecij-99M). Gamma-kamera, vraŝaâsʹ vokrug bolʹnogo, proizvodi snimke organa.

    Indikacije:

    • Dijagnostika sosudov na ranoj fazi razvoja emfizemy;

    • Podgotovka operacije – procjena stanja operativnog polja;

    • Podozrenie na onkologičeskoe poraženie lëgkogo;

    • Kontrolʹ efikasnosti proverennoj konservativnoj terapiji.

    Beremennost je potpuno protivpokazaniem za praćenje praćenja.

    Simptomi emfizemy:

    • Narušeniâ krovotoka;

    • Poâvlenie učastkov sdavlivaniâ lëgoj tkani.

  5. Spirometrija. Metoda istraživanja za izučavanje obʺëma spoljašnjeg disanja, provodimyj uz pomoć spirometra. Pribor registruje broj vazduha u dovodu i dočeku pacijenta.

    Indikacije:

    • Dlitelʹnyj kašelʹ;

    • Patologii dyhaniâ;

    • Dlitelʹnyj staž kurilʹŝika;

    • Vozdejstvie professionalʹnyh vrednosti;

    • Bolesti dihalnih puteva (astma, opstruktivni bronhitis, pnevmoskler).

    Kontraindikacije:

    • Tuberkuloza;

    • Hipertenzija;

    • Sostoânie posle insultata i infarkta, operacija na grudnoj kletki i brûšine;

    • Pneumotoraks;

    • Krovavaâ mokrota.

    Simptomi bolesti:

    • Izmena pokazatelej životnoj i konačnoj emkosti lakih;

    • Sniženie ventilâcii i skorostnyh pokazatelej;

    • Uveličenie soprotivleniâ dyhatelʹnyh putej;

    • Sniženie rastâmimosti parenhimy lëgkih.

  6. Pikfloumetriâ – izmerenie maksimalne brzine vydoha za opredelenie opstrukcii bronhov. Metoda za opredelenie opstrukcii bronhov. Uz pomoć pikfluometra izmjerava se skorost ispuha za 3 puta do prijema ljekara. Nedostatok metoda – nemogućnost postavljanja dijagnoze emfizemy. Metod opredeljuje zabolevaniâ, soprovoždaûŝiesâ obstrukciej lëgkih. Protipokazanij net.

  7. Opredelenie gazovogo sostava krovi. Metoda za istraživanje odnosa u krvi kiseonika i ugljičnog gasa, za procenu obogašćenja arterijske krvi kiseonikom i očišćavanja njenog od uglekislog gasa. Krov, koji se nalazi iz loktevoj vene, pomešta se u špric sa geparinom za prevenciju prevremenog svërtivanja.

    Indikacije:

    • Priznaki nehvatki kisloroda (cijanoz);

    • Narušenie procesa dyhaniâ pri zabolevah lëgkih.

    Simptomi:

    • Kislorod krovi menee 15%;

    • Naprâženie kisloroda manje 60-80 mm rt.st.;

    • Naprâženie uglekislogo gasa bolee 50 mm rt.st.

  8. Obŝij analiz krovi. Metoda za opredelenje osobenosti ćelija krvi. Metod informativan za lûbyh bolesti, ne ima protivpokazanij.

    Otkloneniâ ot normy pri émfizeme:

    • povišen broj eritrocitov svyše 5 1012/ l

    • povisok urovenʹ gemoglobina svyše 175 g/l

    • povišene gematokrite svyše 47%

    • snižena skorost osedaniâ eritrocitov 0 mm/čas

    • povišena vâzkostʹ krovi: u muškaraca svyše 5 sPz u žena svyše 5,5 sPz

Lečenie émfizemy lëgkih

Upute za liječenje:

  • Borʹba s daljnjim razvojem bolesti;

  • Profilaktika poâvleniâ tâželyh osloženij (dihatelʹnaâ i serdečnaâ nedostatnostʹ);

  • Ulučšenie kačestva žizni pacientov.

Obâzatelʹnye lečebnye meropriâtiâ:

  • Konzervativna terapija za oblečeniâ dyhaniâ, boljeg funkcionisanja lëgkih;

  • Ostaviti pušenje;

  • Vypolnenie kompleksa lečebnoj gimnastiki dlâ ventilâcii lëgkih;

  • Lečenie osnovnoj pričiny poâvleniâ zabolevaniâ.

Lečenie émfizemy (lekarstva)

Grupa droga

Imena droga

Mehanizm lečeničkog delovanja

Način primjene

Ingibitori a1-antitripsina

Prolastin

Vvedenie dannye belka snižaet urovenʹ fermentov, razrušaûŝih soedinitelʹnye volokna tkani lëgkih.

Unutrašnja injekcija iz rasčëta 60 mg/kg mase tela. 1 raz u nedelju.

Mukolitički lijekovi

acetilcistein (ACC)

Pomaže othođenje slizi iz bronha, ima antioksidantna svojstva – snižava rad slobodnih radikala. Zaŝiŝaet lëgkie od bakterijske infekcije.

Prinimaût unutar po 200-300 mg 2 puta u dan.

Lazolvan

Razžižaet slizʹ. Ulučaet eë vyvedenie iz bronhov. Umenʹšaet kašelʹ.

Primenâût vnutrʹ ili ingalâcionno. Unutar vremena jedi po 30 mg 2-3 puta u sutki. U vidu ingalacija na nebulajzere po 15-22.5 mg, 1-2 puta dnevno.

antioksidansi

Vitamin E

Ulučšaet obmen veŝestva i pitanie u tkanâh lëgkih. Zamedlâet proces razrušeniâ stenok alveola. Regulira sintezu bijelih i elastičnih volokon.

Prinimaût u unutrašnjost po 1-j kapsule u sutki. Prinimaût kursami po 2-4 nedeli.

Bronhodilatiruûŝie (brohorasširâûŝie) sredstva Ingibitory fosfodiésterazy

Teopék

Raslablâet gladkuû muskulaturu bronhov, pospešuje rasšireniû ih prosveta. Umenʹšaet otëk slizistoj omoti bronhov.

Pervye dva dana primaju po poltabletki 1-2 puta u dan. U daljnjoj dozi povećavaju – po 1 tablete (0,3 g) 2 puta u dan kroz 12 sati. Prinimaût posle edy. Kurs 2-3 meseca.

Antiholinergičeskie sredstva

Atrovent

Blokira acetilholinovye receptore u mišićnom bronhu i prepâtstvuet ih spazmu. Ulučšaet pokazateli vnešnogo dyhaniâ.

U videu ubrizgavanja po 1-2 ml 3 puta u dan. Dlâ ingalâcii v nebulajzere preparat smešivaût s fizrastvorom.

Teofilliny

Teofillin produženog delovanja

Okazyvaet bronholitičeskij éffekt, umanʹšie sistemnoj lahkoj hipertenziji. Usilivaet diurez. Umenʹšaet utomlenie dyhatelʹnoj muskulatury.

Načalʹnaâ doza 400 mg/sut. 3 dana možete povećati na 100 mg za pokazivanje potrebnog terapeutskog efekta. Maksimalna doza 900 mg/sut.

Glukokortikosteroidi

Prednizolon

Okazyvaet silʹnoe protivovospalitelʹnoe dejstvo na lëgkie. Sposobstvuet rasšireniû bronhov.

Primena pri neefikasnosti bronhorasširâûŝej terapije. U dozi 15–20 mg u sutki. Kurs 3-4 dana.

Lečebnye meropriâtiâ pri émfizeme

  • Élektristimulâciâ čerez kožu mežrebernyh mišića i dijafragmy. Provodi se impulsnim tokama frekvencije od 5-150 Gc, individualno podbire za svakog pacijenta. Procedura usmjerena na smanjenje opuštanja, poboljšanje cirkulacije limfe i krvotok, osiguranje energije mišića. Efektivno se provodi prevencija utomlenija mišićne mase i daljnje dihtajuće nedostatke. U vrijeme elektrostimulacije dolazi do melčajšijeg skraćenja mišića, ne prateći bolove oŝuŝeniâ. Provodi se kurs od 10-15 seansa.

  • Kislorodnye ingalâcii. Dlitelʹnaâ procedura (do 18 sati podrâd) disanje kroz kislorodnu masku. U tâžëlnym slučajevima primjenjuju kislorodno-gelieve smjese.

  • Vježbe disanja. Kompleks specijalnog podobranog upražnjenja za jačanje dihalnih mišića pokreće se za 15 minuta 4 r/sutki.

Kompleks uključuje u sebe lagano upijanje u vodu kroz solominku za koktejl, uprljavanje dijafragmalnog disanja s uvlačenjem i naduvavanjem života, kao i užimanje u ležećem napojnom presu.

Hirurgičeskoe lečenie emfizemy lëgkih

Emfizem

Hirurško liječenje se označava u redovnim slučajevima, pri neefikasnosti medicinskih preparata, značajnih ploha poraženosti lakih.

Prikazi za kirurško miješanje:

  • Množestvennye bully (bolee treti ploŝadi grudnoj kletki);

  • teška kratkoća daha;

  • Osložavanje bolesti: pnevmotoraks, onkološki proces, krvna mokrota, spajanje infekcije.

  • Častye gospodaii;

  • Perihod bolesti u tâželuû formu.

Protipokazaniem nakon sprovedenih operacija može biti jaka ishrana, starčeski uzrast, deformacija grudnih ćelija, astma, pnevmonija, bronhitis u teškoj formi.

Vidy operacije pri émfizeme lëgkogo

  • Transplantaciâ lëgkogo (doli, vmeste sa srcem), zamena donorskim organom. Provodi se pri opširnom poraženii organa, množestvennyh bullah. Osloženiâ – ottorženie donorskog organa.

  • Umenʹšenie do četverti obʺëma lëgkog s udaleniem povreždënnyh učastkov putëm vskrytiâ grudnoj ćelije. Nakon uklanjanja poražënoj doli lëgkogo nakladyvaûtsâ germetizujućih šavova.

  • Miniinvazivnyj metod (torakoskopija) udaleniâ poražënnogo učastka lëgkogo. Provodi se pod kontrolom videokamera za izvođenje tri rezova: za kameru i instrumentalnu hirurgiju.

  • Bronhoskopija. Provodi se kroz rotovu polost pri uslovima položaja poraženog područja u blizini krupnih bronhova.

U rezultatu operativnog umešavanja otvara se ventilacija lahkog, ono se ne sdavva patološki uvećanim udelom. Spustâ 3 mjeseca bolnoj oŝuŝaet značajno poboljšanje stanja. Odiška se može vratiti nakon 7 godina nakon operacije.

Nužna li hospitalizacija za liječenje emfizemy?

Uz pridržavanje preporuka liječnika, optimalnu dijetu i režim prijema lijekova moguće ambulantno liječenje bolesti.

Osnova za lečenje u stacionarima:

  • pojašnjenje dijagnoze;

  • usilenie simptoma, pojavljivanje novih priznanja (cijanoz kože i klizavost, slabost, odiška bez pritiska, izdvajanje mokrota s krovom);

  • odnovremenno protekaûŝie tâžëlye zabolevaniâ;

  • poâvlenie aritmii;

  • neefikasnost ambulantnog lečenja (uhudšenie pokazatelej pikfloumetrii).

Pitanie pri émfizeme (dieta)

Dijeta №11 i №15 usmjerena su na jačanje imuniteta, detoksikaciju organizma i popunjavanje energetskih rezervi pacijenta.

Principi dijetetskog napajanja:

  • Kalorijnost sutočnog raciona nije niže 3500 kkal. Režim napajanja – 4-6 puta u sutki ponemnogu.

  • Postuplenie žirov – ne manje od 80-90 g. Ovo može biti rastitelno i slatko ulje, mlečni proizvodi sa visokom žirnošću. Otnošenie doli životnyh žirov k rastitelʹnym – 2:1.

  • Belki se koriste u količini do 120 g u sutki. Proizvodi životinjskog porekla moraju biti manje od polovine (jajca, meso svih sorti, kolbasni proizvodi, morska i rečna riba, moreprodukti, pečenʹ). Isklûčaetsâ žarenoe mâso.

  • Broj uglevoda u racionama – od 350 do 400 g. Éto krupny, hleb, varenʹe, mëd, makarony.

  • Obespečenie vitaminami za sčët upotrebleniâ svežih voća i voća, vvedeniâ v piŝa otrubej.

  • Razrešaetsâ upotreba bilo kakvih napitaka: soki, kumys, kompot iz šipovnika.

  • Ograničenje soli do 6 g za prevenciju otjekova i otežano serdečnoj aktivnosti.

U racionalnoj bolnoj emfizemoj ne treba biti alkohol, kulinarski žirovi, konditerski proizvodi sa visokim sadržajem masti.

Prognoza bolesti

Emfizem

Émfizema lahkih se odnosi na složene bronhopulmonalne bolesti. To znači da se menjaju lagane tkanine, koje se pojavljuju, nose neobičan karakter. Sve što ostaje – zaustaviti napredovanje bolesti i umanjiti priznavanje disanja te nedostatke putëm poboljšanja prohodnosti bronha.

Stoga prognoza za emfizeme lakih zavisi od:

  1. Svoevremennosti i adekvatnosti lečenog osnovnog oboljenja;

  2. Rannego i pravilnog lečeničkog podhoda k terapiji emfizemy;

  3. Soblûdeniâ pacijentom svih liječničkih i preporuka za obrazovanje života;

  4. Dlitelʹnosti zabolevaniâ.

U svakom slučaju, okončano se izbavitʹsâ od emfizemy lëgkih ne udastâ ni pri kakih okolnostih. No povući na napredovanje bolesti moguće. Ako je osnovno oboljenje bronhopulmonalne sistema, postalo je uzrokom efizema lakih karakteristika koje se odnose na stabilnu tečnost, predviđa se održavanje emfizema na minimalnom njenom urovnju u potpunosti blagoprijatno. Ako se pridržavaju svih preporuka specijalista, da bi se priznali dihtajući nedostatci koji će biti neznačajni i osoba će moći da živi u privatnom za njegov ritam.

Prognoza u slučaju dekompenziranih bolesti bilo kojeg oblika s izraženom emfizemom u slučaju neblagoprijatnog. Takii ljudi vynuždeni požiznenno primaju drage lekovite preparate, koji su sposobni samo da podrže osnovne životne parametre disanja. Zametnye poboljšanja kačestva života nastupaju krajne redko. Trajanje života zavisi od stepena kompenzacije patološkog procesa, uzrasta i ustanovljavanja resursa organizma.

Posledstviâ émfizemy

Oslobeniâ étogo oboleniâ mogu završiti letnim ishodom. Omiljeni simptomi koji upućuju na pojavu složenosti – signal za neograničeno obraćanje lekaru.

  • pneumotoraks. Pri étom osloženiâ razryvaetsâ listok plevry, zaŝiŝaûŝej lëgkoe. Vozduh vyhodit u plevralʹnuû polnostʹ, lëgkoe spadaetsâ i uže ne može se raspravitʹsâ. V plevralʹnoj polnosti poâvlâet židkostʹ. Osnovni simptomi pnevmotoraksa – silna zagrudina bol, usilivaûŝaâsâ pri vdohe, tahikardiâ, oŝuŝenie paniki. Ako se ne prihvate trenutne mere u toku 4-5 dana, potrebno je operativno mešanje za raspravu lakog.

  • Razvitie bakterijskih infekcija. Iz-za sniženog lokalnog imuniteta smanjuje se soprotivlâemostʹ lakih k inficiranosti. Vospaleniâ lahkih i bronhitisa u tâželoj formi postaju hroničnimi. Simptomi: hipertermija, kašelʹ s gnojnym otdelâemym, slabost.

  • Desno ventrikularno zatajenje srca. Destrukcija mekih kapilara dovodi do lahke hipertenzije – povišeniû krovânogo davleniâ. Povisena nagruzka na leve strane srca dovodi do njihovog brzog starenja i iznosenosti. Letalʹnyj ishod usled serdačne nedostatnosti – jedna od glavnih uzroka smrti pri emfizeme. Takvi simptomi, kao pojavljivanje otjekova, nabuhanje na licu, boli u srce i pečeni – povod za neograničeno obraćanje za neotložnu pomoć.

Émfizema lahkih ima blagoprijatan prognoz za ispunjavanje sljedećih uvjeta:

  • Profilaktika lëgočnyh infekcij;

  • Otkaz od vrednih privyček (kurenie);

  • Obespečenie sbalansirovannogo pitaniâ;

  • Žiznʹ v usloviâh čistoj vozdušnoj sredy;

  • Osetljivost na lekove iz grupe bronhorasširâûŝih preparatov.

Ostavite odgovor