Kako se pobrinuti za sebe u krizi: savjet psihologa

„Sve se raspada“, „Ne znam šta da radim“, „Vadam to na voljene“ — samo su neke koje se sada mogu čuti od poznanika i nepoznatih ljudi. Šta je razlog za ovo stanje i kako izaći iz njega?

šta mi se dešava?

Ovih dana, u sadašnjim okolnostima, naša potreba za sigurnošću je narušena — osnovna ljudska potreba, prema Maslowovoj piramidi. Nešto nam prijeti životu, a mozak ne može misliti ni na šta drugo, jer je opstanak prioritet. A strah od gubitka života je najstariji, najmoćniji životinjski strah.

Strah je prirodna reakcija tijela na tešku vanjsku situaciju, koju psiha prepoznaje kao opasnu. Postoje tri reakcije na strah: udari, bježi, ukoči se. Otuda panika, opsesivna želja da se nešto uradi, da se nekamo trči, snažan otkucaj srca (trčanje!). Ovdje ima mnogo osjećaja: agresija, ljutnja, iritacija, potraga za krivcima, slomovi kod voljenih (pogodan!). Ili, naprotiv, apatija, želja za ležanje, slabost, impotencija (smrznuti!).

Ali anksioznost je drugačija.

Razlikuje se od straha po odsustvu objekta, kada se ne bojimo nečeg specifičnog, već neizvjesnosti. Kad nema povjerenja u budućnost, nema informacija, ne zna se šta očekivati.

Sa stanovišta kognitivne bihevioralne terapije, mozak je odgovoran za naše destruktivno ponašanje i za osjećaj straha i anksioznosti. On vidi prijetnju i izdaje naredbe po cijelom tijelu - signale koji će, po njegovom razumijevanju, dovesti do našeg opstanka.

Ako uvelike pojednostavimo, funkcionira sljedeći lanac:

  1. Pomisao je "moj život je u opasnosti."

  2. Osjećaj ili emocija — strah ili anksioznost.

  3. Osjet u tijelu — lupanje srca, drhtanje u rukama, stezaljke.

  4. Ponašanje — nepravilne radnje, panika.

Promjenom misli možemo promijeniti cijeli lanac. Naš zadatak je zamijeniti destruktivne misli konstruktivnim. Najbolje što možemo da uradimo je da se smirimo, „izađemo“ iz stanja straha i tek onda delujemo.

Lako je reći. Ali kako to učiniti?

Pozabavite se emocijama

Imate pravo da doživite bilo koju emociju i osećanja. Ljutnja. Strah. Mržnja. Iritacija. Ljutnja. Impotencija. Bespomoćnost. Nema loših i dobrih osećanja. Svi su oni važni. I ono što osjećaš je divno. To znači da si živ. Drugo pitanje je kako izraziti osjećaje adekvatno situaciji. Ovdje je glavno pravilo da ih ne držite u sebi!

  • Pokušajte da nacrtate svoj strah. 

  • Dobra psihološka vježba je metafora. Zamislite svoj strah. Šta je on? Kako izgleda? Možda neki predmet ili stvorenje? Razmotrite to sa svih strana. Razmislite šta možete učiniti s tim? Smanjiti, modificirati, ukrotiti. Na primjer, ako izgleda kao ogromna žuta hladna žaba koja pritiska prsa, onda je možete smanjiti, malo zagrijati, staviti u džep da ne krekeće. Osjećate li kako vaš strah postaje pod kontrolom?

  • Uključite muziku i zaplešite svoje emocije. Sve što osećaš, sve tvoje misli.

  • Ako ima mnogo ljutnje, smislite način da je usmerite na ekološki prihvatljiv način: tucite jastuk, cepajte drva, perite podove, svirajte bubnjeve. Nemojte štetiti sebi ili drugima.

  • Pjevajte ili vičite.

  • Pročitajte suglasne pjesme ili pjesme.

  • Plakanje je dobar način da oslobodite svoje emocije. 

  • Bavite se sportom. Trči, plivaj, radi na simulatoru, udari vreću za udaranje. Hodajte u krug po kući. Bilo šta, glavno je da se krećete i oslobađate adrenalin kako se ne bi nakupljao i uništavao tijelo iznutra. 

  • Ako smatrate da se ne snalazite, obratite se psihologu. Čak i jedna konsultacija ponekad može znatno olakšati stanje.

Potražite podršku

Prvo i najvažnije: jesi li živ? To je već mnogo. Da li je vaš život trenutno u opasnosti? Ako ne, to je super. Možete ići dalje.

  • Napišite najgori scenario. Ostavite to po strani i smislite plan B. Ne, ne eskalirate situaciju. Imati plan će vam dati samopouzdanje i smiriti vašu podsvijest. To više nije nepoznanica. Znate šta ćete učiniti ako stvari krenu po zlu.

  • Pronađite izvor informacija ili osobu čijem mišljenju vjerujete. Ne znam kako da to uradim kako treba, ali definitivno je lakše prihvatiti neku tačku gledišta i uporediti ostale činjenice s tim. Ali ovo, naravno, nije jedina strategija.

  • Potražite uporište u svojim vrijednostima. To je nešto u šta definitivno možemo vjerovati. Mir, ljubav, poštovanje granica – svojih i tuđih. Samo-identitet. Sve ovo mogu biti početne tačke na osnovu kojih se mogu provjeriti sve dolazne informacije.

  • Pokušajte da procenite gde se nalazimo u pogledu istorije? Sve se ovo već dogodilo. I sve se opet ponavlja. Slažem se, postoji određeni element stabilnosti u ponavljanju. I ovo je nešto na šta se možete osloniti. 

  • Uporedite sa prošlošću. Ponekad pomaže misao da “nismo prvi, nismo ni zadnji”. Naši djedovi i bake su preživjeli rat i teške poslijeratne godine. Naši roditelji su preživjeli 90-te. Definitivno su bili gori.

  • Prihvatite ono što se dešava. Postoje stvari na svijetu koje ne možemo promijeniti. Nije sve pod našom kontrolom. Tužno je, strašno, užasno neprijatno, bolno. To je dosadno, dosadno, ljutito. Ali tako je. Kada priznate da niste svemoćni, možete se osvrnuti oko sebe: šta da radim?


    Ispada mnogo. Prvo, mogu biti odgovoran za sebe, za svoje stanje i svoje postupke. Drugo, mogu učiniti nešto za svoju porodicu i voljene. Treće, mogu birati okruženje. Koga slušati, s kim komunicirati.

početi nešto raditi

Samo počni nešto da radiš. Glavna stvar je ne umnožavati haos. 

Za mnoge, da biste se smirili, morate se uroniti u monoton fizički rad. Smislite konkretan mjerljiv slučaj. Operite pod, sortirajte stvari u ormaru, operite prozore, ispecite palačinke, izbacite stare dječje igračke, presadite cvijeće, okrečite zidove, sredite papire u radnom stolu.

Radite to pažljivo i efikasno od početka do kraja, dok ne dobijete rezultat. Važno je da se radi o fizičkoj akciji. Toliko da je mozak zauzet.

Neki kupuju namirnice za kišni dan, pretvaraju rublje u dolare ili podnose zahtjev za dvojno državljanstvo

Ovo je dobar psihološki trik — tako sebi „kupujemo“ sigurnost. Možda nikada nećemo koristiti „spremnik“, ali ovaj simbolični gest je dovoljan da se mozak smiri i počne normalno raditi. Učinite nešto što će vam pomoći da se osjećate kao da imate kontrolu.

Po mom mišljenju, dobar način da se nosite sa stresom je normalan život. Uključite se u svakodnevnu rutinu: radite vježbe, pospremite krevet, skuvajte doručak, šetajte psa, idite na manikir, idite u krevet na vrijeme. Režim je stabilnost. A stabilnost je upravo ono što tijelu treba da preživi stres. Neka shvati: živ sam, radim obične stvari, pa sve je u redu, život ide dalje.

Pruži ruku do tijela

  • Dodirni sebe. Zagrli se. Jako. Imaš sebe. 

  • Diši. Sada duboko udahnite i polako izdahnite kroz usta. I tako 3 puta. Vježbe disanja su jednostavne i dobre jer nas usporavaju, vraćaju u tijelo.

  • Vježbajte jogu. Pilates. Radite jednostavne vježbe istezanja. Idi na masažu. Općenito, radite sve što opušta i rasteže tijelo, uklanja stege i grčeve uzrokovane stresom.

  • Pijte puno vode. Idite u saunu, istuširajte se ili okupajte. Samo operite hladnom vodom. 

  • Spavaj. Postoji pravilo: u bilo kojoj neshvatljivoj situaciji, idite u krevet. Ne zato što ste se probudili i stresni događaji su nestali (ali ja bih to volio). Samo san je najbolji način da obnovite psihu od stresa.

  • Uzemlji se. Hodajte bosi po tlu ako je moguće. Stanite na dvije noge. Osjetite stabilnost. 

  • Meditirajte. Morate prekinuti krug destruktivnih misli i razbistriti glavu.

Ne odvajajte se od drugih

  • Budite sa ljudima. Pričaj. Podijelite svoje strahove. Sjećate se crtića o mačiću: «Da se bojimo zajedno?». Zajedno, a istina nije tako strašna. Ali budite pažljivi prema osjećajima drugih.

  • Nemojte se bojati tražiti pomoć. Ako se osjećate loše, ne možete se nositi, onda negdje sigurno postoje ljudi koji mogu pomoći.

  • Pomozite drugima. Možda je i ljudima oko vas potrebna pomoć ili samo podrška. Pitajte ih o tome. Postoji psihološka tajna: kada nekome pomognete, osjećate se jačim.

  • Ako ste sa djecom, prvo što trebate učiniti je voditi računa o svom psihičkom stanju. Zapamtite pravilo: prvo masku za sebe, pa za dijete.

Kontrolirajte info polje

Gore sam napisao da je važno razgovarati o svojim strahovima. Sada ću dati skoro suprotan savjet: ne slušaj one koji guraju. Ko emituje da će sve biti još gore, ko sije paniku. Ovi ljudi žive svoj strah na ovaj način, ali vi nemate ništa s tim. Ako osjećate da vam se anksioznost pogoršava, otiđite. Ne slušaj, ne komuniciraj. Čuvaj se.

  • Ograničite protok dolaznih informacija. Nema smisla provjeravati vijesti svakih pet minuta – to samo povećava anksioznost.

  • Provjerite informacije. Na internetu ima puno lažnih vijesti i propagande s obje strane. Zapitajte se: odakle dolaze vijesti? Ko je autor? Koliko možeš vjerovati?

  • Nemojte prosljeđivati ​​poruke ako niste sigurni. Postavite sebi pitanje: šta će se dodati svijetu ako proslijedim ili napišem ovu poruku? Napravite informirani izbor.

  • Ne sijte paniku i ne nasjedajte na provokacije. Od vas se ne traži da prihvatite bilo koju tačku gledišta.

  • Ako ste bloger, psiholog, novinar, instruktor joge, direktor odjela, učiteljica, kućna komisija, majka… Jednom riječju, ako imate utjecaja na barem neku publiku, onda je to u vašoj moć da se uradi nešto što će pomoći drugim ljudima da se smire i osete stabilnost. Emitujte, objavite meditaciju, napišite članak ili post. Radi ono što uvek radiš.

Mir svima - unutrašnjim i spoljašnjim!

Ostavite odgovor