PSIhologija

Od detinjstva nas uče: "biti ljut je loše". Mnogi od nas su toliko navikli da potiskuju svoj bijes da smo skoro zaboravili kako ga osjećati. Ali agresija je naša energija. Odbijanjem se lišavamo snage neophodne da živimo punim životom, kaže psihologinja Marija Vernik.

Ljutnja i snaga dolaze iz istog izvora, čije je ime energija. Ali ako volimo snagu u sebi, onda nas od djetinjstva uče da ne volimo ljutnju. Čini se da to dovodi do sukoba i svađa. Izražavanje ljutnje zaista može biti destruktivno. Ali između bezumnog bijesa i potpune tišine, postoje mnoge mogućnosti za iskazivanje ljutnje.

Osećati ljutnju i biti ljut nije ista stvar. Djeci se kaže: „Možeš se naljutiti, ali ne i svađati se“, dijeleći svoja osjećanja i postupke.

„Možeš biti ljut“ — često moram da se podsećam na ovu frazu, kao i svi ljudi koji su odrasli u društvu sa zabranom agresije.

Bez ljutnje, situaciju nasilja nećete procenjivati ​​kao nasilje, nećete se izvući iz nje na vreme

Osećati ljutnju je korisno, ako samo znate šta se dešava u stvarnosti. Zamislite da ste izgubili osjetljivost na bol. Prolazeći pored vruće peći, dobićete veću opekotinu, nećete moći da se izlečite i naučite da zaobilazite peć.

Takođe, bez ljutnje, situaciju nasilja nećete procijeniti kao nasilje, nećete se iz nje izvući na vrijeme i nećete moći sebi pružiti prvu psihološku pomoć nakon onoga što se dogodilo.

Naprotiv, osoba, sjedinjena sa svojim bijesom, razlikuje situacije nasilja po tome što u njima jasno osjeća svoj bijes. Ne odustaje od ljutnje zbog veze ili «dobre slike o sebi».

U primjeru opekotina, veza između receptora za bol i mozga koji obrađuje signal od receptora je izgubljena. Osobi kojoj je zabranjeno da pokaže svoj bijes i koja je u isto vrijeme bila silovana (trzaji, šamari, batine, ucjene, prijetnje) treba dugo da ponovno povezivanje veze između osjećaja ljutnje i prihvaćanja tog osjećaja. “Više ne odbijam da osjećam svoj bijes” odluka je koja se može donijeti usput.

Prvi korak ka ponovnom povezivanju sa svojom agresijom, a samim tim i snagom, jeste da primijetite svoj bijes.

Ako je ljutnja „isključena“, dezorijentisani smo u onome što nam se dešava, kako u nama samima, tako i u kontaktu sa drugom osobom. „Možda sam pomislio zašto bih nešto rekao sagovorniku?“ — takva sumnja će se pojaviti ako nisam siguran da je to ljutnja koju osjećam. Mjesto nesvjesnog bijesa zauzima osjećaj nejasne anksioznosti, anksioznosti, situacija se doživljava kao neugodna, želite pobjeći od nje. Istovremeno, nije sasvim jasno šta učiniti, jer ljutnja takođe nije u potpunosti realizovana.

Prvi korak da se ponovo spojite sa svojom agresijom, a samim tim i snagom, jeste da uočite svoju ljutnju: kako, kada, u kojim situacijama se manifestuje. Mogućnost da osjetite svoju ljutnju čim se pojavi čini se kao veliki korak ka susretu sa izgubljenom moći. Osjetite ljutnju i nastavite je osjećati.

Naviknuvši se da ne osjećamo ljutnju, čini se da odsiječemo više od puke ljutnje: gubimo veliki dio sebe. Bez mnogo naše energije, možda nam nedostaje snage da radimo najjednostavnije stvari.

Pogledajmo pet razloga zašto je «dobro» biti ljut.

1. Ljutnja vam pomaže da se nosite s osjećajem nemoći.

Fraze koje sami sebi izgovaramo, neophodne u bilo kom uzrastu: „mogu“, „ja sam“, „ja ću to učiniti“ su manifestacije naše snage. Osjećaj da se nosim sa životom, sa poslovima, ne bojim se govoriti i djelovati, omogućava mi da doživim samopoštovanje, da se oslonim na sebe, osjetim svoju moć.

2. Ljutnja je smjernica za razumijevanje da nam se ne sviđa ono što se dešava

Čak i ako još nismo imali vremena razumom shvatiti da se situacija promijenila, naša iritacija je već rekla: „Nešto nije u redu, ne odgovara mi“. Dobijamo priliku da promijenimo stanje stvari koje ugrožava našu dobrobit.

3. Ljutnja je gorivo za sprovođenje poslova

Sjećate li se slučajeva kada su borbenost, izazov ili kanalisana agresija pomogli u postizanju povoljnih rezultata? Na primjer, naljutivši se na nekoga, očistili ste u istom dahu.

Ako na bijes gledate šire, ona postaje magična moć koja vam omogućava da pretvorite misli u djela, a ideje u proizvode. Ljutnja pomaže da se ne sanja, već da se utjelovljuje. Preuzmi rizik da započneš novi, nastaviš i završiš ono što si započeo. Savladati prepreke. Sve to čini naša energija, koja je ponekad započela upravo osjećajem ljutnje. Preuzeto iz konkurencije, osjećaja zavisti ili protesta.

4. Ljutnja nam pokazuje koliko smo drugačiji od drugih.

Ljutnja je energija razdvajanja. Omogućava nam da preispitamo svoje etikete i tražimo vlastito mišljenje. Kada naučimo nešto novo, možemo se iznervirati: “Ne, ovo mi ne odgovara.” U ovom trenutku postoji prilika da saznate svoju istinu, da razvijete svoja uvjerenja, počevši od „suprotnog“.

Ljutnja nam daje onu snagu, bez koje je nemoguće odustati od griza u jednoj godini i ostaviti roditelje u dvadesetoj. Energija odvojenosti (ljutnja) omogućava vam da mirno sagledate razliku između svoje pozicije i pozicije drugih ljudi. Drugi može biti drugačiji, a ja mogu biti svoj. I to ne znači da su ljutnja i veze nespojive. Ja mogu biti ljut, drugi može biti ljut na mene, mi izražavamo svoj bijes, ne nakuplja se i ne detonira. To nam pomaže da nastavimo vezu na pošten, ravnopravan način, kakav jeste, sa svim radostima i svim neugodnostima koje su u bilo kojoj vezi.

5. Ljutnja vam omogućava da zauzmete stav i uzvratite.

Sposobnost da zaštitite svoje interese je direktan dar ljutnje. Ljutnja nam omogućava da spriječimo nekorektno, nama neprikladno za obraćanje, bez obzira na stepen odnosa sa agresorom i životne okolnosti. Daje vam pravo da zaštitite svoje tijelo i duh, sposobnost da razjasnite, stojite na svome, zahtijevate, uzvratite.

Ukratko, potiskivanje ljutnje u sebi je put do depresije, jer sebi uskraćujemo energiju. Ljutnju je dobro osjećati i biti je svjestan, bez obzira na to kako je odlučimo izraziti. Razumijevajući šta nam ljutnja govori, više razumijemo svoj unutrašnji život i učimo da se ponašamo u stvarnosti.

Ne možemo samo gledati na svoj bijes kao na destruktivnu i nekontrolisanu silu, već i riskirati i naučiti koristiti energiju ljutnje da se manifestujemo, krećemo i izražavamo.

Ostavite odgovor