pseći mutinus (Mutinus caninus)
- Odjeljenje: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjeljak: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Klasa: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podklasa: Phallomycetidae (Velkovye)
- Redoslijed: Phallales (veselo)
- Porodica: Phallaceae (Veselkovye)
- Rod: Mutinus (Mutinus)
- Tip: Mutinus caninus (Mutinus canine)
- Cynophallus caninus
- Ithyphallus bez mirisa
- Pasji falus
Mutinus caninus (lat. Mutinus caninus) je saprobiotička vrsta basidiomycete gljiva (Basidiomycota) iz porodice gljiva (Phallaceae). Tipska vrsta roda Mutinus.
plodište: u prvom stadiju pseći mutinus je jajast, ovalan, prečnika 2-3 cm, svijetle ili žućkaste boje s korijenskim nastavkom. Kada sazri, kožica jajeta se lomi na 2-3 latice, koje ostaju vagina u dnu “noge”. U drugoj fazi iz otvorenog jajeta izrasta cilindrična šuplja spužvasta „noga“ visine 5-10 (15) cm i prečnika oko 1 cm sa šiljastim tankim, fino tuberkuloznim vrhom. Stabljika je svijetle, žućkaste boje, a vrh je obojen u gušću crveno-narandžastu boju. Kada je zreo, vrh je prekriven smeđo-maslinastim ćelijskim sluzom (koji nosi spore). Neugodan jak miris strvine koji emituje gljiva privlači insekte (uglavnom muhe) koji nose spore po tijelu i nogama.
spore prah u canine mutinus je bezbojan.
Pulpa: porozan, veoma mekan.
stanište:
Canine mutinus raste od poslednje dekade juna do oktobra u listopadnim šumama na humusnom tlu, u žbunju, u blizini trulog drveta, na vlažnim mestima, posle toplih kiša, u grupi, ređe na istom mestu, retko.
nejestiva gljiva, iako neki tvrde da je jestiva kada je gljiva još u ljusci jajeta.
Sličnost: sa rjeđim Ravenelli mutinus