Ako lično zdravlje govori o održivosti razvoja osobe i uspješnosti njegovog ličnog rasta, onda potreba za samoaktualizacijom — o tome koliko osoba traži lični rast, govori o intenzitetu čovjekove želje za razvojem.
Ima ljudi koji su lično zdravi, prirodno i stabilno se razvijaju, a pritom se nimalo ne opterećuju ovom temom.
“Pa, ja se razvijam, vjerovatno... Zašto se ne razvijam? Da li mi zaista treba? Ne znam, nisam mislio… Ja jednostavno tako živim.
S druge strane, postoje ljudi kojima je samoaktualizacija jako bitna, osjećaju i doživljavaju potrebu za samoaktualizacijom, potreba je napeta, ali je njihov lični rast i razvoj jako poremećen.
“Razumijem da propadam, zaista želim da rastem i razvijam se, ali nešto u meni stalno smeta, ruši me sve vrijeme. Počinjem da ustajem na vreme, da radim vežbe, pravim listu obaveza za dan — onda jednostavno ne mogu da se savladam, barem da se ubijem!
Optimalan nivo potrebe za samoaktualizacijom
Postoje dokazi da neblagovremena ili preintenzivna potreba za samoaktualizacijom loše utiče na lično i mentalno zdravlje pojedinca.
Vidi studije OI Motkova "O paradoksima procesa samoaktualizacije ličnosti"