PSIhologija

Morski vjetar se kreće kroz Marininu kosu. Kako je lijepo na plaži! Takva je sreća ne žuriti nikuda, zabiti prste u pijesak, slušati zvuk daska. Ali ljeto je daleko, ali Marina za sada samo sanja o odmoru. Napolju je januar, blistavo zimsko sunce sija kroz prozor. Marina, kao i mnogi od nas, voli da sanja. Ali zašto je svima nama tako teško uhvatiti osjećaj sreće ovdje i sada?

Često sanjamo: o praznicima, o odmoru, o novim susretima, o kupovini. Slike imaginarne sreće aktiviraju neurotransmiter dopamin u našem nervnom sistemu. Spada u sistem nagrađivanja i zahvaljujući njemu, kada sanjamo, osjećamo radost i zadovoljstvo. Sanjarenje je jednostavan i lak način da popravite raspoloženje, odvratite pažnju od problema i ostanete sami sa sobom. Šta bi moglo biti loše u ovome?

Ponekad se Marina prisjeti prethodnog odlaska na more. Toliko ju je čekala, toliko ju je sanjala. Šteta što se nije poklopilo sve što je planirala sa stvarnošću. Ispostavilo se da soba nije ista kao na slici, plaža nije baš dobra, grad… Generalno, iznenađenja je bilo mnogo — i ne baš prijatnih.

Radujemo se gledajući savršene slike koje je stvorila naša mašta. Ali mnogi ljudi primjećuju paradoks: ponekad su snovi ugodniji od posjedovanja. Ponekad se, nakon što smo dobili ono što želimo, čak i razočaramo, jer stvarnost retko liči na ono što je naša mašta naslikala.

Realnost nas pogađa na nepredvidive i različite načine. Nismo spremni za ovo, sanjali smo nešto drugo. Zbunjenost i razočarenje pri susretu sa snom je plata za to što ne znamo uživati ​​u svakodnevnom životu od stvarnih stvari — ovakvih kakve jesu.

Marina primjećuje da je rijetko ovdje i sada, u sadašnjosti: sanja o budućnosti ili prolazi kroz svoja sjećanja. Ponekad joj se čini da život prolazi, da je pogrešno živjeti u snovima, jer se u stvarnosti često ispostavi da su efemerni. Ona želi da uživa u nečem stvarnom. Šta ako sreća nije u snovima, već u sadašnjosti? Možda je osjećaj sreće samo vještina koju Marina nema?

Fokusirani smo na realizaciju planova i mnoge stvari radimo „automatski“. Uronimo u misli o prošlosti i budućnosti i prestanemo da vidimo sadašnjost – šta je oko nas i šta se dešava u našoj duši.

Poslednjih godina naučnici aktivno istražuju efekat meditacije sa svesnošću, tehnike zasnovane na razvijanju svesti o stvarnosti, na dobrobit čoveka.

Ove studije su započele radom profesora biologa Univerziteta Massachusetts Johna Kabat-Zinna. Volio je budističke prakse i bio je u stanju da naučno dokaže efikasnost meditacije svjesnosti za smanjenje stresa.

Praksa svjesnosti je potpuni prijenos pažnje na sadašnji trenutak, bez vrednovanja sebe ili stvarnosti.

Kognitivno-bihejvioralni psihoterapeuti počeli su uspješno primjenjivati ​​određene tehnike meditacije svjesnosti u svom radu s klijentima. Ove tehnike nemaju religioznu orijentaciju, ne zahtijevaju položaj lotosa i nikakve posebne uslove. Oni se zasnivaju na svjesnoj pažnji, pod kojom Jon Kabat-Zinn podrazumijeva «potpuni prijenos pažnje na sadašnji trenutak — bez ikakve procjene sebe ili stvarnosti».

Možete biti svjesni sadašnjeg trenutka u bilo koje vrijeme: na poslu, kod kuće, u šetnji. Pažnja se može koncentrirati na različite načine: na vaš dah, okolinu, senzacije. Glavna stvar je pratiti trenutke kada svijest prelazi u druge moduse: procjena, planiranje, mašta, sjećanja, unutrašnji dijalog — i vratiti je u sadašnjost.

Kabat-Zinnovo istraživanje je pokazalo da se ljudi koji su učili meditaciju svjesnosti bolje nose sa stresom, manje su anksiozni i tužni i općenito se osjećaju sretnije nego prije.

Danas je subota, Marina ne žuri i pije jutarnju kafu. Voli da sanja i neće odustati od toga — snovi pomažu Marini da zadrži u glavi sliku ciljeva kojima teži.

Ali sada Marina želi naučiti kako osjećati sreću ne iz iščekivanja, već iz stvarnih stvari, pa razvija novu vještinu - svjesnu pažnju.

Marina gleda po svojoj kuhinji kao da je prvi put vidi. Plava vrata fasada osvjetljavaju sunčevu svjetlost s prozora. Iza prozora vjetar trese krošnje drveća. Topla zraka udara u ruku. Trebalo bi oprati prozorsku dasku — Marinina pažnja izmiče i ona počinje uobičajeno planirati stvari. Stani — Marina se vraća neosuđivanom uranjanju u sadašnjost.

Uzima šolju u ruku. Gledajući uzorak. Zaviruje u nepravilnosti keramike. Otpije gutljaj kafe. Oseća nijanse ukusa, kao da ga pije prvi put u životu. Primećuje da vreme staje.

Marina se osjeća sama sa sobom. Kao da je bila na dugom putu i konačno se vratila kući.

Ostavite odgovor