Neke šumske gljive rastu na tako tankim stapkama da se mogu oštetiti i najmanjim dodirom. Takva krhka plodna tijela moraju se sakupljati vrlo pažljivo, trudeći se da ne slome šešir. Među jestivim gljivama na tankim nogicama mogu se razlikovati različite vrste russula, a među tovarima se nalaze i voćna tijela sličnih karakteristika.
Russula na tankim nogama
Russula zelena (Russula aeruginea).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: početak jula – kraj septembra
Rast: sami i u grupama
Opis:
Stabljika je cilindrična, bijela, sa zarđalo-smeđim mrljama. Kora se lako uklanja za 2/3 poluprečnika kapice.
Šešir je zelene boje, konveksan ili depresivan, ljepljiv.
Pulpa je lomljiva, bela, gorkog ukusa. Rub klobuka je izbrazdan. Ploče su česte, prianjajuće, bijele, zatim kremasto žućkaste, ponekad sa zarđalim mrljama.
Dobra jestiva gljiva, upotrebljava se svježa (preporučuje se kuhana da se otkloni gorčina) i usoljena. Bolje je sakupljati mlade gljive sa spuštenim rubom.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim, mješovitim (sa brezom), ponekad u četinarskim šumama, u mladoj borovoj brezi, na pjeskovitim zemljištima, u travi, u mahovini, na rubovima, u blizini staza.
Russula žuta (Russula claroflava).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – krajem septembra
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Ploče su prianjajuće, česte, žute.
Šešir je jarko žute boje, suv, konveksan ili ravan.
Noga je bijela, glatka, siva od starosti. Koža se dobro uklanja samo uz rub klobuka. Pulpa je poput pamuka, bijela, narandžasto-žuta ispod kože, potamni na rezu.
Ova jestiva gljiva na tankoj bijeloj stabljici koristi se svježa (nakon prokuvanja) i usoljena. Kada se prokuva, meso potamni. Bolje je sakupljati mlade gljive sa spuštenim rubom.
Ekologija i distribucija:
Raste u vlažnim listopadnim (sa brezovim) i borovo-brezovim šumama, uz rubove močvara, u mahovini i borovnicama. Formira mikorizu sa brezom.
Russula plavo-žuta (Russula cyanoxantha).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom juna – krajem septembra
Rast: sami i u grupama
Opis:
Klobuk je suh ili ljepljiv, zelenkast ili smećkast u sredini, ljubičasto-siv, ljubičasto-ljubičast ili sivkasto-zelen uz rub. Koža se uklanja za 2/3 radijusa klobuka.
Noga je prvo gusta, zatim šuplja, bijela.
Meso je bijelo, ponekad s ljubičastom nijansom, snažno, nije jetko. Ploče su česte, široke, ponekad razgranate, svilenkaste, bijele. Pulpa u nozi je poput pamuka.
Najbolji od sireva. Koristi se svjež (nakon prokuvanja), soljen i kiseli.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim i mješovitim šumama (sa brezom, hrastom, jasikom).
Russula emetica (Russula emetica).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – oktobra
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Šešir je konveksan, ispružen, blago depresivan, ljepljiv, sjajan, crvenih tonova. Šešir mladih gljiva je sfernog oblika.
Meso je lomljivo, belo, ispod kožice crvenkasto, pečenog ukusa. Koža se lako uklanja.
Snimci srednje frekvencije, široki, vezani ili gotovo besplatni. Noga je cilindrična, lomljiva, bijela.
Ova mala pečurka sa pečurkama je nejestiva zbog gorkog ukusa. Prema nekim izvještajima, može uzrokovati gastrointestinalne smetnje.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim i četinarskim šumama, na vlažnim mjestima, u blizini močvara.
Russula žuč (Russula fellea).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: Jun - septembar
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Klobuk je isprva konveksan, zatim poluotvoren, utisnut u sredini, slamnatožut. Rub kapice je prvo glatki, a zatim prugasti.
Meso je žućkasto-bijelo, blijedožuto, oštro, gorko. Ploče koje prianjaju uz stabljiku su česte, tanke, prvo bjelkaste, a zatim svijetložute.
Noga je ravna, labava, sa udubljenjem u starosti, bjelkasta, odozdo slamnatožuta. Kora se lako uklanja samo na rubovima.
Informacije o jestivosti su kontradiktorne. Prema nekim izvještajima, može se koristiti i slana nakon dužeg namakanja.
Ekologija i distribucija:
Formira mikorizu sa bukvom, rjeđe sa hrastom, smrčom i drugim vrstama drveća. Raste u raznim vrstama šuma na dreniranim kiselim zemljištima, često u brdskim i planinskim područjima.
Krhka russula (Russula fragilis).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom avgusta – oktobra
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Ploče su usko prianjajuće, relativno rijetke. Pulpa je bijela, vrlo lomljiva, oštrog okusa.
Klobuk je ljubičast ili ljubičasto-crven, ponekad maslinasto zelen ili čak svijetložut, konveksan ili utisnut.
Noga je bijela, lomljiva, blago toljastog oblika.
Informacije o jestivosti su kontradiktorne. Prema domaćim podacima, može se koristiti i slano nakon prokuvanja uz oceđivanje čorbe. Smatra se nejestivim u zapadnim izvorima.
Ekologija i distribucija:
Raste u crnogoričnim i listopadnim (sa brezovim) šumama, na vlažnim mjestima, na rubovima, u grmlju.
Maireova russula (Russula mairei), otrovna.
Porodica: Russula (Russulaceae).
Sezona: letnja jesen
Rast: grupe i sami
Opis:
Pulpa je gusta, lomljiva, bijele boje, s mirisom meda ili kokosa.
Šešir je svijetlo grimizan, konveksan ili ravan, ljepljiv po vlažnom vremenu.
Noga je glatka, bjelkasta, blago toljastog oblika. Ploče su relativno rijetke, lomljive, usko prianjajuće, bijele s plavkastim.
Najotrovnija od russula; izaziva gastrointestinalne smetnje.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim i mješovitim šumama na opalom lišću, pa čak i na trulim deblima, na dreniranom tlu. Široko rasprostranjen u bukovim šumama Evrope i susednih regiona Azije.
Russula blijedo žuta (Russula ochroleuca).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: kraj avgusta – oktobar
Rast: sami i u grupama
Opis:
Klobuk je gladak, oker žute boje, konveksan, zatim ispružen.
Pulpa je gusta, lomljiva, bijela, blago potamni na rezu, oštrog okusa.
Stabljika je bačvastog oblika, jaka, bjelkasta, smeđe nijanse. Baza stabljike postaje siva s godinama. Ploče su prianjajuće, relativno česte, bijele boje.
Uslovno jestiva gljiva. Koriste se svježe (nakon prokuvanja) i soljene.
Ekologija i distribucija:
Ova gljiva na tankoj stabljici smeđe boje raste u crnogoričnim (smreka) i vlažnim širokolisnim (sa brezom, hrastom) šumama, u mahovini i na stelji. Češći je u južnim predjelima šumske zone.
Russula močvarna (Russula paludosa).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – oktobra
Rast: sami i u grupama
Opis:
Klobuk je mesnat, konveksan, blago utisnut u sredini, sa tupim rubom. Ploče su slabo prianjajuće, česte, ponekad razgranate, bijele ili žute.
Kožica klobuka je suha, tamnocrvena u sredini, svijetlo ružičasta uz rub. Pulpa je bela, gusta u mladim pečurkama, zatim rastresita, sa voćnim mirisom.
Noga je batinasta ili vretenasta, tvrda, ponekad šuplja, filcana, ružičasta ili bijela.
Jestiva gljiva. Koriste se svježe (nakon prokuvanja) i soljene.
Ekologija i distribucija:
Raste u četinarskim (sa borovom) i mješovitim (borovo-breza) šumama, na vlažnim mjestima, na periferiji močvara, na pjeskovito-tresetom zemljištu, u mahovini, u borovnicama.
Russula djevojačka (Russula puellaris).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom avgusta – oktobra
Rast: grupe i sami
Opis:
Meso je lomljivo, bjelkasto ili žućkasto. Klobuk je prvo ispupčen, a zatim ispružen, ponekad blago utisnut, žućkast ili smeđe-siv. Rub klobuka je tanak, rebrast.
Stabljika je blago proširena prema osnovi, čvrsta, zatim šuplja, lomljiva, bjelkasta ili žućkasta.
Ploče su česte, tanke, prianjajuće, bijele, zatim žute.
Jestiva gljiva. Koristi se svježe (nakon prokuvanja).
Ekologija i distribucija:
Raste u crnogoričnim i rijetko u listopadnim šumama.
Russula turska (Russula turci).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: Jul-oktobar
Rast: sami i u grupama
Opis:
Klobuk je vinsko crven, crn ili narandžast, sjajan. Oblik klobuka je prvo poluloptast, a zatim utisnut. Ploče su prianjajuće, rijetke, bijele ili žućkaste.
Noga je batinasta, bijela.
Pulpa je lomljiva, bijela sa voćnim mirisom.
Jestiva gljiva.
Ekologija i distribucija:
Nalazi se u planinskim četinarskim šumama Evrope i Sjeverne Amerike. Formira mikorizu sa borom i jelom.
Russula vesca (Russula vesca).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – krajem septembra
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Šešir je ravno-konveksan, ružičast, crvenkast, smećkast, nejednako obojen. Ploče su česte, iste dužine, bijele ili žućkaste.
Stabljika, gusta, sužena prema osnovi, bijela. Koža ne doseže 1-2 mm do ruba kapice, uklanja se na pola.
Pulpa je bjelkasta, gusta, nije kaustična ili pomalo ljutkastog okusa. Ploče su česte, usko spojene, kremasto bijele, ponekad račvasto razgranate.
Jedna od najukusnijih skuta. Koristi se svjež (nakon prokuvanja) u drugim jelima, soljen, kiseli, sušen.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim i širokolisnim (sa brezom, hrastom) šumama, rjeđe u crnogoričnim, na svijetlim mjestima, u travi.
Russula virescens (Russula virescens).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – sredinom oktobra
Rast: sami i u grupama
Opis:
Stabljika je bijela, sa smećkastim ljuskama u osnovi.
Klobuk je mesnat, mat, žut ili plavo-zelen, kod mladih gljiva poluloptast. Šešir zrelih gljiva je ispružen. Koža se ne uklanja, često puca.
Pulpa je bjelkasta, gusta, nije kaustična ili pomalo ljutkastog okusa. Ploče su česte, usko prianjajuće, kremasto bijele, ponekad račvaste.
Jedna od najukusnijih skuta. Koriste se svježe (nakon prokuvanja), soljene, kisele, sušene.
Ekologija i distribucija:
Raste u listopadnim, mješovitim (sa brezovim, hrastovim) šumama, na svijetlim mjestima. Rasprostranjena u južnim predjelima šumske zone.
Smeđa russula (Russula xerampelina).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – oktobra
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Šešir je širok, bordo, smeđe ili maslinaste boje, tamniji u sredini.
Meso je bijelo, na rezu postaje smeđe, sa mirisom škampa ili haringe. Ploče su prianjajuće, bijele, s godinama postaju smeđe.
Stabljika je bijela, ponekad s crvenkastom nijansom, koja s godinama postaje oker ili smeđa. Klobuk mladih gljiva je poluloptastog oblika.
Koristi se soljen, kiseli, ponekad i svjež (nakon prokuvanja radi uklanjanja neugodnog mirisa).
Ekologija i distribucija:
Raste u crnogoričnim (bor i smreka), listopadnim (breza i hrast) šumama.
Ostale pečurke s tankim pečurkama
Bijeli podgruzdok (Russula delica).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – oktobra
Rast: u grupama
Opis:
Klobuk je isprva konveksan, bijel, s godinama postaje ljevkast, ponekad puca. Ploče su padajuće, uske, bijele s plavkasto-zelenkastom nijansom.
Noga je gusta, bijela, odozdo malo sužena i blago smeđa.
Pulpa je bijela, gusta, nejestiva.
Dobra jestiva gljiva, korišćena usoljena (nakon prokuvanja).
Ekologija i distribucija:
Ova gljiva s tankom dugačkom stabljikom raste u listopadnim i mješovitim (sa brezom, jasikom, hrastom) šumama, rjeđe u crnogoričnim (sa smrekom). Značajan dio životnog ciklusa plodišta odvija se pod zemljom; na površini su vidljive samo neravnine.
Crni podgrudok (Russula nigricans).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: sredinom jula – oktobra
Rast: u grupama
Opis:
Klobuk je stisnut u sredini, sivkast u mladosti, zatim smećkast. Ploče su rijetke, debele, prilijepljene, žućkaste, zatim smeđe, kasnije gotovo crne.
Meso na rezu prvo pocrveni, a zatim pocrni, miris je voćan, ukus je oštar.
Noga je čvrsta, u početku svijetla, a zatim postaje smeđa i crni.
Uslovno jestiva gljiva. Koristi se posoljenog nakon 20 minuta ključanja. Crni u soli.
Ekologija i distribucija:
Raste u crnogoričnim (sa smrekom), mješovitim, listopadnim i širokolisnim (sa brezom, hrastom) šumama
Valui (Russula foetens).
Porodica: Russula (Russulaceae)
Sezona: početak jula – oktobar
Rast: sami i u malim grupama
Opis:
Klobuk mladih gljiva je gotovo sferičan, s rubom pritisnutim na stabljiku, sluzav. Klobuk je konveksan, ponekad ispružen i utisnut u sredini, gomoljast, sa rubom, suv ili malo ljepljiv, smeđe boje. Klobuk često pojedu insekti i puževi. Rub klobuka je jako rebrast, izbrazdan ponekad napukao.
Noga je otečena ili cilindrična, često sužena do osnove, bjelkasta, žućkasta, smećkasta u osnovi. Kapljice prozirne tečnosti i smeđe mrlje često su vidljive na pločama nakon što se osuše. Ploče su rijetke, uske, često račvaste, prilijepljene, žućkaste. dobija ćelijsku strukturu.
Pulpa je gusta, tvrda, bijela, zatim žućkasta, kod zrelih gljiva je lomljiva, mirisa haringe i gorkog okusa. U zrelim gljivama, u nozi se formira zarđala unutrašnja šupljina.
Uvjetno jestiva gljiva; smatra nejestivim na Zapadu. Obično se mlade gljive beru s neotvorenim poklopcem promjera ne većim od 6 cm. Koža se skida sa valui i nakon namakanja 2-3 dana i kuhanja 20-25 minuta. soljeni, rijetko marinirani.
Ekologija i distribucija:
Ova gljiva sa smeđom kapom i tankim stabljikom stvara mikorizu sa crnogoričnim i listopadnim drvećem. Raste u listopadnim, mješovitim (sa brezovim) šumama, rjeđe u crnogoričnim, na rubu šume, na rubovima, u travi i na leglu. Preferira sjenovita, vlažna mjesta. Česta je u šumama Evroazije i Severne Amerike, kod nas je najčešća u evropskom delu, na Kavkazu, u Zapadnom Sibiru i na Dalekom istoku.