Galerina vittiformis
- Odjeljenje: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjeljak: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Klasa: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podklasa: Agaricomycetidae (Agaricomycetes)
- Redoslijed: Agaricales (Agaric ili Lamellar)
- Porodica: Hymenogastraceae (Hymenogaster)
- Rod: Galerina (Galerina)
- Tip: Galerina vittiformis (prugasta Galerina)
Galerina vittiformis – klobuk u prečniku je od 0,4 do 3 cm, dok je mlada pečurka kupasta ili konveksna, kasnije se otvara u zvonoliku ili skoro ravnu sa tuberkulom u sredini i široko konveksnom. Mokar, sposoban da nabubri pod dejstvom vlage i da je upije. Boja šešira je medenožuta, prekrivena smeđim prugama.
Ploče su česte ili rijetke, prianjaju uz stabljiku. Mlada gljiva je svijetlosmeđe ili krem boje, koja kasnije potamni do boje klobuka. Tu su i mali tanjiri.
Spore su jajastog oblika, svijetle boje s primjesom okera. Spore se formiraju na bazidijama (jedna, dvije ili četiri na svakoj). Na rubu ploča i na njihovoj prednjoj strani uočljive su mnoge ciste. Vidljive su filamentne hife sa kopčama.
Noga naraste od 3 do 12 cm visine i 0,1-0,2 cm debljine, tanka, ravna, šuplja iznutra, svijetložuta ili smeđa, kasnije potamni do crvenkasto-smeđe ili kestenjastosmeđe boje. Prsten na nozi uglavnom nedostaje.
Pulpa gljive je tanka, lako se lomi, svijetložute boje. Gotovo bez okusa i mirisa.
Širenje:
raste u močvarnim područjima među raznim vrstama mahovine, također sphagnum (mahovina od koje se formira treset). Široko rasprostranjen u Americi i Evropi.
jestivost:
toksična svojstva gljive galerine u obliku trake nisu u potpunosti shvaćena. Dok ova gljiva nije jestiva. Jedenje je veoma obeshrabreno. Istraživanja o ovoj gljivi su u toku i nemoguće ju je precizno klasificirati kao jestivu ili otrovnu.