NN Drozdov

Nikolaj Nikolajevič Drozdov — Član Komisije Međunarodne unije za zaštitu prirode, savjetnik generalnog sekretara UN-a za ekologiju, akademik Ruske akademije televizije, dobitnik mnogih međunarodnih i domaćih nagrada. “Postao sam vegetarijanac 1970. dok sam radio sa Alexanderom Sguridijem u Indiji. Čitao sam knjige o učenjima jogija i shvatio da nema potrebe jesti meso iz tri razloga, jer: loše se vari; moralni (životinje ne treba vrijeđati); duhovna, ispostavilo se, ishrana na biljnoj bazi čini osobu smirenijom, prijateljskinjom, mirnijom.” Naravno, veliki ljubitelj životinja i prije ovog putovanja razmišljao je o moratoriju na meso, ali nakon što se upoznao s kulturom ove zemlje, postao je uvjereni vegetarijanac i počeo se baviti jogom. Osim mesa, Drozdov pokušava da ne jede jaja, ali ponekad sebi dozvoljava kefir, jogurt i svježi sir. Istina, TV voditelj se ovim proizvodima mazi samo na praznicima. Drozdov preferira ovsene pahuljice za doručak, jer ih smatra veoma korisnim, a uvijek jede pasiranu bundevu. A tokom dana jede salate od povrća, artičoku iz Jerusalema, krastavce, žitarice i tikvice. Kako kaže Drozdova supruga Tatjana Petrovna: „Nikolaj Nikolajevič jednostavno voli tikvice i jede ih u bilo kom obliku.“ iz intervjua „Koristi i štete mesne dijete“ – Sa godinama, meso se mora napustiti – to je tajna stogodišnjaka. I tako kaže Nikolaj Drozdov. Nikolaje Nikolajeviču, vaše mišljenje je toliko mjerodavno, pa vas molim da sa svom odgovornošću shvatite ono što ćete nam reći. Znam da ste ceo život bili osoba koja voli da živi, ​​jede ukusnu hranu, proba sve. Ali odustao si od mesa. Kako se to dogodilo? – Da! Pa, to je bilo davno! Prije mnogo vremena! Godine 1970. — Nikolaje Nikolajeviču, šta je bio razlog za takvo odbijanje? „Osećao sam se kao da sam sebe preopterećujem. Pojedite nešto i potrebno vam je toliko energije za probavu. Šteta je gubiti vrijeme. I evo došli smo sa Aleksandrom Mihajlovičem Sguridijem, osnivačem našeg programa „U svetu životinja“, pozvao me je kao naučnog konsultanta da snimim njegov film „Riki Tiki Tavi“, priču Kiplinga. U Indiju. U Indiji putujemo, snimamo. Putovali su svuda za više od dva mjeseca. I svuda sam gledao literaturu jogija, koju smo tada imali u toru. A sad vidim da sam i sam mogao pretpostaviti da čovjek po prirodi nije prilagođen mesnoj prehrani. Evo, da vidimo. Sisari se dijele po zubnom sistemu. U početku su se pojavile male grabežljive rovke, s grabežljivim oštrim zubima. A sada trče u šikari. Oni hvataju insekte, grizu ih ovim zubima. Ovo je prva faza. Za njima su došli primati. Prvo su se pojavili takvi primitivni, slični rovkama, zatim su se pojavili polumajmuni, pa majmuni. Polumajmuni i dalje jedu sve, a zubi su im oštri. Inače, što su majmuni veći, to su više prelazili na biljnu prehranu. A već gorile, orangutani i veliki gelada babuni koji šetaju planinama Etiopije samo jedu travu. Tamo nema čak ni hrane za drveće, pa samo pasu u takvim stadima. — Nikolaj Nikolajeviču, koji proizvod vam je zamenio proteine ​​iz mesa? Kako misliš? – Ima toliko proteina u biljkama, povrću. Posebno u grašku, raznim mahunarkama, u spanaću, u pasulju. Ovaj biljni protein bi mogao biti za izgradnju našeg tijela. Postoji starovegetarijanska ishrana, bez mliječnih proizvoda i jaja. Takozvano čisto vegetarijanstvo – Da. Ali već mlado vegetarijanstvo dozvoljava mliječne proizvode i jaja. I bolje je konzumirati kiselo-mliječne proizvode, to je razumljivo. Dakle, bez mesa možete živjeti savršeno. Iz intervjua „U starosti je život zabavan, zanimljiv i poučan, učiš sve više novih stvari, više čitaš. S godinama homo sapiens, odnosno razumna osoba, osjeća sve više duhovnih komponenti u životu, a fizičke potrebe se, naprotiv, smanjuju. Iako neki ljudi rade suprotno. Ali to ne vodi ničemu dobrom. Ovdje čovjek u godinama ne vodi računa o sebi, pije, prejeda se, ide u noćne klubove – i onda se čudi što su mu se zdravlje i izgled pogoršali, ugojio se, pojavio se nedostatak zraka, sve boli. Koga kriviti osim sebe? Ako se u mladosti ekscesi mogu nekako nadoknaditi, onda u starosti – više ne. Takva starost je ne daj Bože, a osoba se kaznila. Ne mogu ga nazvati ni homo sapiens. Kako da ostanem u formi i pozitivan? Neću otvarati ništa novo. Život je kretanje. Ali dvadeseti vek nam je dao takve civilizacijske pogodnosti, iz kojih se razvija smrtonosna hipodinamija. Stoga bih vam savjetovao da zaboravite na sofu, mekane fotelje, jastuke i tople ćebad, te ustati rano ujutro i jednostavno otići na trčanje. Na primjer, volim plivanje na ledu, skijanje i jahanje. I već pet godina ne gledam TV, iako i sam radim na televiziji. Sve vijesti dolaze od ljudi. Jedite manje mesa (a ja ga uopće ne jedem). A dobro raspoloženje ne vodi nikuda. A gledano sa duhovne, moralne tačke gledišta, mislim da me molitveno podržava moj rođak, pra-pra-deda, mitropolit moskovski Filaret (Drozdov). Naravno, moji roditelji su mnogo dali, bili su vjernici. Ne samo ljubav prema prirodi, već, što je još važnije, vjera u Boga, nada i ljubav – ove vječne vrijednosti postale su moj kredo, moja životna filozofija.”  

Ostavite odgovor