Paul Chetyrkin, ekstremni sportista, učesnik najtežih svjetskih trka preživljavanja o vegetarijanstvu

 Što se tiče vegetarijanske ishrane za sportiste, prvo moram da kažem da mi je za 15 godina to postao način života i više ne obraćam pažnju na to. Ipak, neću biti toliko arogantan, jer je jako važno paziti šta jedete, barem na samom početku. 

Ako ste student, vaš izbor će najviše zavisiti od toga da li kafeterija vaše institucije ima vegetarijanske opcije. Ako ne, razgovarajte sa šefom trpezarije i zamolite ga da bude uključen u meni. Sada su mnogi univerziteti posvećeni zdravoj prehrani, tako da ne bi trebalo biti teško složiti se. 

 

Najvažnija stvar za kompletnu prehranu je RAZNOLIKOST. Uglavnom, trudim se da jedem raznovrsnu hranu da dobijem sve što mi treba. Lično, jako volim pronaći nešto neobično. Volim kupovati u azijskim trgovinama jer tamo definitivno možete pronaći nešto zdravo, a obično je mnogo jeftinije nego u većim trgovinama. 

Jedem tone lisnatog povrća i samo tamnozeleno povrće, bilo sirovo ili kuhano na pari ili pečeno. Ovo je osnova moje dijete. Ovo je zdrav i zdrav protein – samo bez holesterola i drugih supstanci životinjskog porekla, koje iz organizma uklanjaju neke vredne elemente u tragovima i hranljive materije (npr. kalcijum koji je veoma važan za trening snage). Da biste nadoknadili kalcij, jedite zelje, kao i soju, tofu ili sjemenke susama. NEMOJTE očekivati ​​da ćete ga dobiti od mliječnih proizvoda. Najgori je izvor kalcijuma jer je protein kravljeg mlijeka previše kisel za ljudski organizam. Kiseli protein tjera bubrege da izlučuju kalcijum ne samo iz kravljeg mlijeka, već i iz naših kostiju. Konzumiranje dovoljno kalcijuma ključno je za popravku kostiju, kao i unos proteina za mišićno tkivo nakon napornog treninga. Vjerujte mi, kada se moj tim pripremao za utrke opstanka i trenirao 24 sata dnevno bez prestanka (trčanje preko 30 milja, 100 milja na biciklu i još 20 milja na kajaku), uvijek smo se oporavljali brzinom munje. brzina, jer je veganstvo najbolja dijeta za ljudski organizam. 

Zabrinutost zbog nedostatka proteina je mit. Zasnovan je na simulacijama koje su uradili naučnici za mesnu i mliječnu industriju. Hari je u pravu – ima gomila proteina u tofuu, pasulju, sočivu, pa čak i povrću. I uvijek zapamtite ovo – ako nisu masti ili ugljikohidrati, onda su to proteini. Zato jedite puno povrća, bogato je ugljikohidratima i proteinima. I neće vas usporiti kao životinjska hrana, koja je bogata holesterolom. 

Ja na sve ovo gledam sa veoma različitih uglova. Kada je u pitanju tijelo i režim treninga, važno je razmišljati ne samo o sadržaju hrane (količina proteina i sl.), već i o tome kako ona utiče na vas kada je unutra. Stvar je u tome što je meso mrtvo i ne pokušavam da te uplašim. Mrtva hrana, odnosno meso, izaziva jaku kiselu reakciju, jer odmah nakon smrti životinja počinje da se razgrađuje. Mikrobi uništavaju strukturu tkiva, a ono se zakiseljuje produktima raspadanja. Kada se napunite porcijama kisele hrane, to je kao da svom tijelu kažete da se u njemu odvija razgradnja, a to daje pogrešan signal mišićima koji se testiraju na izdržljivost tokom treninga. Živa hrana, naprotiv, izaziva alkalnu reakciju tokom varenja – što povećava efikasnost, daje energiju, leči itd. Alkalna hrana pomaže da se brže oporavite i blagotvornije utiče na organizam tokom i nakon napornog vežbanja. Živa hrana – poput zelene salate sa listovima spanaća, komadića tofua mariniranog u soja sosu i povrća začinjenog susamovim uljem – mnogo je zdravija od velikog odreska. Alkalne namirnice na jelovniku učiniće vas otpornijima tokom fizičke aktivnosti, pomoći će vam da brže oporavite mišiće, a takođe i produžiti mladost – odnosno brže ćete doći do visokog atletskog nivoa i duže ga zadržati. 

Sada imam 33 godine i brži sam, jači i otporniji nego ikada prije. Takođe sam igrao ragbi 10 godina. To što sam vegan mnogo mi je pomoglo u oporavku od brojnih povreda i fraktura koje sam imao na utakmicama. 

Kao što sam već rekao, najvažnija stvar u ishrani je raznovrsnost! Ako je teško kupiti svježe voće i povrće, možete se snaći s kuhanim. Jedem puno konzerviranog pasulja, pasulja i slanutka. Mogu se dodati i salatama. Osim toga, svježa živa (alkalna) hrana – voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke i žitarice – pomažu u održavanju kondicije, za razliku od mrtve (kisele), teške i prerađene hrane, kao što su meso, sirevi, slatkiši s dodatkom šećera , itd. .d. 

Mislim da svako treba sam da eksperimentiše i smisli od čega da sastavi jelovnik, zavisno od ukusa, finansijskih mogućnosti i dostupnosti proizvoda. Tako to ide. Nema tajne. Hranite se raznovrsno i ne brinite – vitamine ne uzimam jer mi nisu potrebni. Ima ih u svom povrću i voću. 

Izvor: www.vita.org

Ostavite odgovor