Glasovi vegana: o pesimističnim Litvancima i veganskim aktivistima

Rasa je mlada, aktivna, radoznala djevojka iz Litvanije koja živi svijetlim i dinamičnim životom. Prema njenim riječima, u proteklih 5 godina, možda jedino što se nije promijenilo u njenom životu je način na koji se hrani. Raša, veganka i članica Organizacije za zaštitu prava životinja, govori o svom iskustvu etičkog načina života, kao i o svom omiljenom jelu.

Ovo se dogodilo prije otprilike 5 godina i prilično neočekivano. Tada sam već godinu dana bio vegetarijanac i uopće nisam planirao isključiti mliječne proizvode iz prehrane. Jednog dana, dok sam na internetu tražila recept za ukusne kolačiće, naišla sam na web stranicu za zaštitu prava životinja. Na njemu sam pročitao članak o mljekarskoj industriji. Reći da sam bio šokiran je malo reći! Budući da sam vegetarijanac, vjerovao sam da dajem značajan doprinos dobrobiti životinja. Međutim, čitajući članak shvatio sam koliko su mesna i mliječna industrija blisko isprepletene. U članku je jasno objašnjeno da se krava za proizvodnju mlijeka prisilno oplodi, nakon čega joj se tele oduzima i, ako je muško, šalje u klaonicu zbog beskorisnosti za mliječnu industriju. U tom trenutku sam shvatila da je veganstvo jedini pravi izbor.

Da, član sam Udruženja “Už gyvūnų teisės” (ruski – Udruženje za zaštitu prava životinja). Postoji već 10 godina i zahvaljujući njihovoj web stranici, koja je dugi niz godina bila jedini izvor na tu temu, mnogi ljudi su mogli saznati istinu i razumjeti odnos između patnje životinja i mesnih proizvoda. Organizacija se uglavnom bavi edukativnim aktivnostima na temu prava životinja i veganstva, a svoj stav po ovom pitanju izražava u medijima.

Prije otprilike godinu dana dobili smo zvaničan status nevladine organizacije. Međutim, još uvijek smo u tranziciji, restrukturiramo naše procese i ciljeve. Oko 10 ljudi su aktivni članovi, ali uključujemo i volontere da pomognu. Kako nas je malo i svi se bave mnogim drugim aktivnostima (posao, učenje, druga društvena kretanja), imamo „svi rade sve“. Uglavnom se bavim organizacijom događaja, pisanjem članaka za sajt i medije, dok su ostali zaduženi za dizajn i javni nastup.

Vegetarijanstvo je svakako u porastu, a mnogi restorani dodaju više vegetarijanskih opcija na svoje jelovnike. Međutim, veganima je nešto teže. To je zbog činjenice da ogromna lista jela pada s jelovnika ako se izuzmu jaja i mlijeko. Treba napomenuti da litvanski restorani ne znaju uvijek razliku između "vegetarijanstva" i "veganizma". Takođe dodaje kompleksnost. Dobra vijest je da u Vilniusu postoji nekoliko specijaliziranih restorana za vegetarijansku i sirovu hranu koji mogu ponuditi ne samo veganske supe i variva, već i hamburgere i kolače. Prije nekog vremena po prvi put smo otvorili vegansku trgovinu i online e-trgovinu.

Litvanci su veoma kreativni ljudi. Kao nacionalnost, prošli smo kroz mnogo toga. Vjerujem da je za savladavanje izazova potrebna kreativnost i ako ne možete tek tako nešto dobiti, morate biti avanturistički i kreativni. Mnogi mladi ljudi, takođe među mojim poznanicima, znaju da šiju i pletu, prave pekmez, čak i nameštaj! I to je toliko uobičajeno da to ne cijenimo. Inače, još jedna karakteristična osobina Litvanaca je pesimizam prema sadašnjem trenutku.

Litvanija ima veoma lepu prirodu. Volim da provodim vreme pored jezera ili u šumi, gde se osećam energično. Ako odaberete bilo koje mjesto, onda je ovo, možda, Trakai – mali grad nedaleko od Vilniusa, okružen jezerima. Jedina stvar: malo je vjerovatno da će se tamo naći veganska hrana!

Savjetovao bih da posjetite ne samo Vilnius. U Litvaniji ima mnogo drugih zanimljivih gradova i, kao što sam već rekao, najljepša priroda. Putnici vegani trebaju biti spremni na to da se hrana koja im odgovara neće naći na svakom ćošku. U kafiću ili restoranu ima smisla pomno pitati o sastojcima određenog jela kako biste bili sigurni da su zaista veganski.

Zaista volim krompir i, srećom, mnoga jela se ovde prave od krompira. Možda najomiljenije jelo je Kugelis, puding od rendanog krompira. Sve što vam treba je nekoliko gomolja krompira, 2-3 glavice luka, malo ulja, so, biber, semenke kima i začini po ukusu. Krompir i luk oguliti, dodati u procesor i dovesti do pirea (krompir stavljamo sirov, ne kuvan). U pire dodati začine i ulje, prebaciti u posudu za pečenje. Pokrijte folijom, stavite u rernu na 175C. U zavisnosti od rerne, priprema traje 45-120 minuta. Kugelis poslužite po mogućnosti sa nekom vrstom sosa!

Ostavite odgovor