Kako lako i postepeno preći na zdravu, pravilnu prehranu.

Neki ljudi su naslijedili dar vegetarijanstva od rođenja. Drugi tek počinju shvaćati da meso čini više štete nego koristi zdravlju i žele promijeniti način na koji jedu. Kako se to može uraditi na razuman način? Evo šta vam preporučujemo:

Prvi korak: Izbacite svo crveno meso i umjesto toga jedite ribu i perad. Smanjite šećer, so i životinjske masti u omiljenim jelima vaše porodice. Druga faza: Ograničite potrošnju jaja na tri nedeljno. Počnite da smanjite količinu šećera i soli tako što ćete smanjiti količinu koju jedete dok kuvate. Jedite više voća i povrća Umjesto običnih peciva i tjestenine, počnite jesti proizvode od integralnog brašna. Vodite računa da vam hrana bude raznovrsna, ali, naravno, nemojte jesti svu tu raznovrsnost u jednom dahu. Treća faza: Sada kada vaša porodica počinje da uživa u raznovrsnoj vegetarijanskoj hrani koja je uključena u vašu ishranu, prestanite da jedete ribu i živinu. Jedite manje jaja. Postepeno prelazite na recepte "zeleno-žutog" nivoa. Ne zaboravite da koristite žitarice, voće i mahunarke sa malom količinom orašastih plodova i sjemenki. U proljeće, ljeto i jesen jedite puno tamnozelenog lisnatog povrća, kao što su repa, kiseljak, kopriva i spanać. Zimi klijati sjemenke sočiva, mahuna, pšenice, lucerke, rotkvice i djeteline za raznovrsnu ishranu. Četvrta faza: potpuno izbaciti jaja, ribu i meso. Proces koji preporučujemo za prelazak na vegetarijansku ishranu može za neke biti presporo. Možete ga ubrzati. Želio bih vas odmah upozoriti. Članovi vaše porodice, crkve, komšije i prijatelji možda neće odmah shvatiti vašu želju za zdravom hranom i zdravim načinom života. Možda još nisu spremni za to. Možda će sutra biti spremni za to, a možda nikada neće biti spremni. A ipak znamo da je naš pristup ispravan! Spremni smo za promjene. A zašto nisu? Kako se osjećamo prema onima koje volimo kada kažu da “znaju šta je najbolje za njih”? Dirljiva ispovest jedne veoma ljubazne osobe: „Jedem najjednostavniju hranu pripremljenu na najjednostavniji način. Ali drugi članovi moje porodice ne jedu ono što ja jedem. Ne dajem se za primjer. Svakome ostavljam pravo da ima svoje mišljenje šta je najbolje za njega. Ne pokušavam podrediti svijest druge osobe svojoj. Nijedna osoba ne može biti primjer drugoj po pitanju ishrane. Nemoguće je formulisati jedno pravilo za sve. Nikada nema putera na mom stolu, ali ako bilo koji član moje porodice želi da jede puter van mog stola, može to učiniti. Stol postavljamo dva puta dnevno, ali ako neko želi nešto da pojede za večeru, nema pravila protiv toga. Niko se ne žali i ne napušta stol razočaran. Jednostavna, zdrava i ukusna hrana je uvek servirana na stolu.” Ovo priznanje pomaže da shvatimo da ako volimo svoje prijatelje i članove porodice, onda ih trebamo pustiti da sami odluče koji će sistem ishrane slijediti. Svako od nas kao pojedinac ima širok spektar mogućnosti. Pažljivo pročitajte naše preporuke. Zatim pokušajte da ih radite 10 dana.  

Ostavite odgovor